PERICA IMA NOVI ŽIVOT U KOJEM UŽIVA SVAKI DAN

HRANU, SAM ZNA OTIĆI DO KUHINJE AKO MU NEŠTO ZATREBA. HODA I PO ČETIRI KILOMETRA

Sajide, dođi, netko te došao vidjeti, blagim glasom poviknuo je u četvrtak socijalni radnik zagrebačkog Centra za rehabilitaciju Stjepan Tenšek. Čist, uredan, ošišan, sa širokim osmijehom i pogledom punim povjerenja Sajid Kešić (52), godinama zvan Perica Matas, dočekao nas je i pružio nam ruku. Prebirući po čokoladama, keksima i slatkišima koje smo mu donijeli, posebno se razveselio vidjevši omiljene Coca Cole. Uzeo ih je i spremio u hladnjak, a slatkiše je stavio na stol, želeći ih podijeliti sa svojh šest sustanara s kojima dijeli dnevni boravak svog zagrebačkog doma. -Bio sam u bolnici i izvadio zub koji me bolio - s ponosom nam se pohvalio Sajid, trudeći se izgovarati što jasnije. Saznali smo da mu se cimer iz sobe zove Damir i da je gledao crtić u kinu. - Otkako je došao u siječnju pa do danas, Sajid je jako napredovao. Potpuno se uklopio, prilagodio, odlazi sam po hranu, sam zna otići do kuhinje ako mu nešto treba, ide s nama do dućana, hodamo po četiri kilometra na dan i polako upoznaje kvart. Stekao je neke navike, a komunikacija mu je puno bolja. Čak i nas prepoznaje po imenima, kada vidi da ga ne razumijete, silno se trudi to pojasniti i izgovor mu je jasniji - hvali Tenšek Sajida. da. Vezao se, kaže, za susta- nare i prema njima ima zaštitnički odnos. - Brine o drugim korisnicicima, pomaže im dodajući i im sve što im treba, pruža ža ruku ako nekome treba po-pomoć pri hodanju i ima jako ko fine socijalne i osjećajne e komponente.Sam odlazi do aparata za kavu, ubaci ci novčiće i pričeka dok kava nije gotova. Nama je vrlo teško ocijeniti napreedak jer smo s njim svaki dan, ali pomaci se ipak vide - kaže zadovoljno Tenšek. Osim brata i sestre stre koji žive u Zagrebu, ljetos su ga posjetila i braća koja žive u Švedskoj.