Sjećam se i da sam, kad sam došao u prizemlje, pao i ostao ležati, sve dok nije došao Mario kojeg nikad prije u životu nisam vidio, prisjetio se Hrvoje, kojem se u tim trenucima svaka sekunda činila kao vječnost. Čuo je vatrogasce, ali nitko nije dolazio.

- Što da vam kažem, svaka sekunda bila je kao godina. I onda je došao Mario i prenio me nekako vani, sjećam se da mi je pomogao i da me unesu u kola hitne pomoći - kaže Mravak koji je vrištao i zapomagao. nove. Nakon izlaska otišao je u toplice u Velu Luku na Korčuli, ali tek tada su nastali novi problemi: - Počela su mi se javljati zadebljanja na koži, takozvani keloidi, i to i po licu i po tijelu. Nisam se mogao kretati, jesti sam mogao samo s malom žličicom. Stanje mi se pogoršavalo i otišao sam u München kod doktora Ninkovića, jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za slične bolesti - kaže Mravak. Dodaje kako mu je Ninković puno pomogao. - Predložio mi je kortikosteroide koje i danas koristim. S njima bih mogao riješiti zadebljanja na licu, jer se radi o manjim površinama, dok mi za ostale dijelove tijela, a posebno trbuh, slijede operacije. Ne znam kad ću ići i kako, jer u inozemstvu te operacije koštaju toliko da ni cijela Hrvatska ne bi mogla skupiti taj novac. Ali ne predajem se - rekao nam je Mravak i ispričao kako izgleda njegov dan: - Čim se probudim moram se namazati, i to cijelo tijelo. To radi moja cura Petra, koja kaže da me i s ožiljcima voli isto kao i bez njih. Koža mi stalno mora biti masna i vlažna, inače je svaki pokret užasno bolan. Onda mi dođe moj fizioterapeut i prijatelj, uz Marija moj drugi spasitelj koji me prvi put digao na noge. To je Šime Vukasović Lončar. Onda omotam ruke posebnim silikonskim kompresivnim odijelom, pa stavljam ortoze na ruke i tada mogu donekle funkcionirati. Pitate koja mi je najveća želja: Samo jedna - ozdraviti rekao nam je Sinjanin Hrvoje Mravak. Osim njega u eksploziji silosa u žitnom terminalu ozlijeđena su još četvorica. Jedan radnik je kao i Hrvoje, bio u životnoj opasnosti,a trojica su zadobila lakše ozljede. O jačini eksplozije, koja se dogodila ispod kupole silosa na visini oko 30 metara, svjedočili su vlasnici obližnjih kuća i poslovnih objekata koji su rekli da su zrakom letjele kamene gromade, betonski blokovi, limeni žljebovi sa silosa, čak i kontejneri. - Kontejner je poletio 40 metara u zrak i pao u moju okućnicu. Ne mogu vjerovati... da je pao na kuću, sve bi nas ubio. Bio sam u kući kad je eksplodiralo, mislio sam da mi je avion pao na krov - rekao je Petar Benzon, koji je samo pukom srećom ostao neozlijeđen, tada za Jutarnji list.