Isprašila sam onog ljenjivca

iz mog Ureda, taj je samo skupljao prašinu. Onaj i z Kumrovca, znate na koga mislim. Deložirala sam ga s veseljem, nije ga ni Pernar mogao spasiti. A znate zašto sam mu dala vritnjak? Zato što je bio lijenčina! Lijeni, dokoni bravar. Vladao je 35 godina i obišao 71 zemlju a ja sam za manje od tri godine obišla 73 države. Dobro, nije sve bilo službeno, ali, jasno je da sam ja aktivna kao nitko. Znači, ako sam ja za 3 godine bila u 79 zemalja, kad bih onda stigla čistiti prašinu koja se skuplja po njemu? Kad, pobogu? A mi danas, u 21 stoljeću, ne možemo dozvoliti da se skuplja prašina u domu, jer je to opasno. Budući da veći dio prašine potječe izvana, ona na sebi može sadržavati i čestice opasnih tvari kao što su olovo i arsen, a to nije zdravo. Drugo, kad smo u zemlji, ja uvijek radim nešto korisno. Evo, sad sam bila u Bjelovaru i Križevcima i zaključila sam da u malim mjestima ne treba gasiti pošte i telegraf, jer onda mladi ljudi bježe u inozemstvo. To je logično. Ako mu ugasiš poštu, ostaviš bez posla listonošu, tko će mladima dostavljati SMS-ove, MMS-ove, lajkove i šerove? Znači, založila sam se za proaktivnu demografsku mjeru: sačuvajmo naše poštare. Uostalom, znate kako ide ona demografska himna: Evo ide poštar... A pokojnik kojega sam deložirala (znate na koga mislim, neću mu ni ime spomenuti) u zemlji je već 37 godina - i nije povukao ni jedan državnički potez! Niti jedan. Ja ću u zemlji u idućih desetak dana povući bar deset državničkih poteza, a on i dalje neće ni jedan. Znači, ja sam najveća državnica u povijesti. To može impresionirati svakoga, osim možda Plenkija.