Hrvat u indijskoj ligi: Žabe mi iskaču iz kopačke

LJUTI GA PROMET Ljudi uredno šeću ulicama, ne žele se pomaknuti automobilima, rekao nam je Damir Grgić

klimu i vremensku razliku; to je trajalo nekih desetak dana. Što se hrane tiče, nije bilo nikakvih problema, smješten sam u hotelu gdje mogu jest što god želim. Probao sam i neka indijska jela, ali mi se ništa nije svidjelo - kaže Grgić i nastavlja: - To je sve ljuto, prezačinjeno i sve skupa ima jako čudan okus. Pune je kao grad jedan od najljepših u Indiji, prepun je studenata i stranaca. A ima više od šest milijuna stanovnika. zapitao sam se pa zašto uopće razmišljam doći ovdje ili ne. Pa ne bi takvi igrači odlazili igrati u Indiju, a da je to sve neki cirkus. Svaki klub smije imati osam stranaca - dodaje Grgić. Njegovi suigrači baš i nisu čuli za našu zemlju. - Kada sam svojim suigračima rekao da dolazim iz Hrvatske svi su me čudno gledali, pa pitali s kojeg sam ja kontinenta. I je li Hrvatska u Europi. Čak ne zbog toga što je Hrvatska mala država, već oni doista znaju tek četiri-pet europskih zemalja. Evo, nedavno smo svi zajedno gledali utakmicu Bologna - Juventus na što me je jedan igrač upitao igraju li ti klubovi istu ligu. Zanimljivo je ovdje, svaki se dan nečemu začudim. Indijci znaju samo za klubove engleske lige, te one koji igraju Ligu prvaka - rekao je Grgić i za kraj otkrio neke anegtode iz zemlje u kojoj sad igra. - Jednog dana ulazim u svlačionicu, oblačim kopačke, kad osjetim nešto unutra. Guram ja nogu, ali ne ide i onad malo protresem, a iz nje iskoči žaba. Najviše me razočaralo što ljudi ne znaju reći ‘hvala’, a ljuti me i promet. Ljudi uredno šeću ulicama, ne žele se pomaknuti autima koji onda ne mogu prolaziti. I ono najgore, Indijci baš sve jedu prstima što nije neki lijep prizor. Ljude koji planiraju doći u Indiju, te se misle voziti taksijem, moraju biti spremni da se vozači podriguju i cijelo vrijeme pljuju kroz prozor. Njima je to - normalno - završio je naš nogometaš.