Ji iz kuće nogometa i nje rjeđe od Gospina
ČUDO Ispada da veću potrebu za obraćanjem narodu ima sveta Marija, nego vrhuška HNS-a
sveta Marija, nego vrhuška nogometnog saveza. Svidjelo se to vama ili ne, ipak se ovdje ne radi o nikakvom bogohuljenju! zagovarao, opraštao, podučavao i nesebično volio ljude, a naš predsjednik je nedodirljiv i svet sam po sebi. On nema potrebu hodočastiti po županijskim savezima i promicati riječ svoju, komunikacija sa zalutalim ovcama i narodom je suvišna. Njegovi programi i religija utemeljeni su na čvrstoj statici koju podržavaju neke više sile odozgo i odozdo. Nema nikakve dvojbe što se mene tiče. El Prezidente je blažen bez ikakvog napora. Njegovo je kraljevstvo bez imalo truda. Uistinu vam govorim. Ta čudesa i silna preobraćenja trebale bi detaljno istražiti Fifa i Sveta Stolica. Mislim da bi netko morao i trebao kad već politika ne smije. Slava tebi, predsjedniče! Sami tijek skupštine je izgledao otprilike ovako. Umjesto krunica, u rukama skupštinara nađoše se glanc novi poslovnici o radu skupštine HNS-a. Gle čuda, stari poslovnici nestadoše, a novi nastadoše. Isus je od tri ribe nahranio mnoštvo ljudi i pretvarao vodu u vino. A El Prezidente je stare neusklađene poslovnike o radu saveza pretvarao u nove poslovnike, legalne i zakonske. Redovitu skupštinu HNS-a pretvorio je u konstituirajuću, izbornu i demokratsku. Tri u jednom! Nakon tih neobjašnjivih čuda svi skupštinari padoše u trans. Skrušeno su zazivali samo jedno sveto ime: “Predsjedniče, izbavi nas od svih zala. Izbavi nas, molimo te...”. Ali bijaše tamo i neka pogana grupa hodočasnika čudnih namjera koji su došli iz daleka, s juga! Ne htjedoše se oni pokloniti te prikloniti njihovoj vjeri i nauku, nego prkosiše. Vikaše i galamiše protiv njihovih svetih knjiga i običaja. Ne htjedoše priznati njihovo Sveto pismo i preobratiti se. Govoriše svašta na glas, da je Zemlja okrugla i da se okreće. Tad se dogodi još jedno čudo. Odjednom pripadnici poganskog nauka ostadoše bez snage svojih riječi... Uporno govoriše, ali nitko od nazočnih ih ne uspije čuti. Pokušavaše i pokušavaše, ali uzalud. Na tajanstven način bijaše im oduzeta moć govora. Uvidješi to, pripadnici poganog jezika i nauka naglo zanijemiše i nestadoše. Nečastivi više nije obitavao u rajskom vrtu, bijaše ponižen, poražen i protjeran nazad. A vidjevši to, “farizeji” hrvatskog nogometa zavikaše: - Slava tebi, stari i novi predsjedniče! Slava tebi...