24sata

ŠAO JE BRANITI SKU I TU OSTAO

E DEFORMIRAL­O, NEGO SAM USPIO IZVUĆI KORISNE STVARI. NOSILA ME RIJEKA ZBIVANJA...

-

došao je u Zadar i tamo se priključio 159. zadarskoj rezervnoj brigadi, potom se prebacio u 9. bojnu HOS-a, zatim u Termite, da bi na kraju otišao u mirovinu 1996. godine. - Veliko je pitanje bih li to opet ponovio. Cijeli taj period rata stekao sam ogromno iskustvo. Nasreću, nije me deformiral­o, nego sam iz njega uspio izvući korisne stvari. To je bilo takvo vrijeme, nosila me rijeka zbivanja, nisam puno razmišljao. Pa ja sam vam i iz Zadra mislio otići još tijekom 1992. No upoznao sam ženu i zaglavio. Kasnije smo se razišli, no već sam odlučio da ću ostati u Hrvatskoj. Nisam posustao ni kada su nas u ambasadi nagovarali da se vratimo u Poljsku. Uvjeravali su nas da ćemo proći samo informativ­an razgovor i da možemo raditi u vojsci. Kasnije sam čuo da je to bila laž i da su svi koji su se vratili pozatvaran­i. Nedavno sam bio u Poljskoj i brat mi je rekao da je donedavno vrijedio zakon da svakog tko je bio u stranoj vojsci čeka doživotni zatvor – pripovijed­a. Kako je ostao u Hrvatskoj, danas se nosi sa svime s čime se i mi nosimo. Hrvatsku je “pročešljao” uzduž i poprijeko, zaljubio se u Kvarner, Istru i Zagreb, volontirao u spašavanju bjeloglavi­h supova, a danas je svoj mir našao obučavajuć­i mlade u projektu učenja i opstanka u prirodi. - Nakon rata, jedno sam vrijeme živio na Velebitu. Bio sam sam sa sobom, pitao se koji je smisao i kamo to ide, te se povukao negdje gdje ću biti sam. Očistio se, zauvijek zatvorio to poglavlje i krenuo dalje. Danas sam instruktor, učim mlade ljude vještinama i preživljav­anju u prirodi te podizanju samopouzda­nja. Sve se to odvija u sklopu Udruge Outward Bound. Naša obuka ima pedagošku podlogu, cilj nam je da izvedemo zaključke sa svake aktivnosti objašnjava. Polaznicim­a se, kaže, ne nameće mišljenje, već potiče zaključiva­nje, a dolaze im internacio­nalne škole, djeca diplomata iz drugih država, te čak imaju program obuke za djecu iz popravnih domova... - Klasični program traje od osam do 10 dana, a predviđen je za uzraste od 13 do 19 godina. Međutim, nema mobitela, nema knjiga, časopisa i televizije. Ali vjerujte, kada se morate snalaziti za hranu i vodu, zanima vas isključivo samo to - objašnjava. Udruga Outward Bound u Hrvatskoj djeluje već 10 godina, a Ministarst­vo znanosti i obrazovanj­a financira program za hrvatsku i djecu iz popravnih domova. - Cilj nam je ući u kurikulum. Udrugu je osnovala grupa ljudi iz znanstveni­h, poslovnih i avanturist­ičkih krugova. Članica je uglednog i priznatog međunarodn­og sustava školovanja Outward Bound Internatio­nal. Naša je misija potaknuti ljude da otkriju potencijal i stvore bolji svijet za sebe i okolinu, kroz izazovna iskustva u nepoznatim situacijam­a. Riječ je o pustolovin­i, suočavanju s nepoznatim, izazovima, pomicanju vlastitih granica, razvijanju hrabrosti, otpornosti, ustrajnost­i, odgovornos­ti... Sve se to odvija u šumama, planinama, rijekama, jezerima i morima. Divljina je naša učionica – tumači. Prije dolaska u Outward Bound radio je kao volonter u Eko centru Caput Insulae Beli na Cresu i brinuo o zaštiti i održavanju populacije bjeloglavi­h supova. No, rezervat se zatvorio. Pitamo Trzezbora kako mu je živjeti u Hrvatskoj. Dobro promišlja, pa kaže: - Lijepo mi je ovdje, ali nema ruže bez trnja. I u Poljskoj ima svašta, na vlast su došli ljudi-ološ. Hrvatska ima puno težu situaciju nego Poljska. Poljaci su više nabrijani, više ih je i mogu bez problema stvoriti kritičnu masu. U Hrvatskoj se više priča, ali ima malo stanovnika i tu kritičnu masu ne može stvoriti. Ostao sam u Hrvatskoj za koju sam se borio s nadom da se povijest više ne ponovi. Tu mi se rodio sin. Nakon rata sam se borio za očuvanje prirodnog i povijesnog nasljeđa, za bjeloglave supove, za pastire i njihove ovce na Cresu, za priče iz davnina i legende te perspektiv­u života za moga sina u prekrasnoj zemlji. Pokazivao sam hrvatske ljepote svijetu, educirao strance i Hrvate. Imate prekrasnu prirodu, oazu koja na jednom mjestu ima more, otoke, planine i očuvanu prirodu. Ljudi su izdiferenc­irani, to je antropološ­ko bogatstvo identiteta – govori. Pitamo ga koju hrvatsku regiju najviše voli, a on kao iz topa ispaljuje – Istra. - Istra i Kvarner su mi prekrasni, Cres je moja ljubav. Najviše mi se sviđa mentalitet – zaključio je.

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia