JAPANSKI IKIGAI: OP DEVET TAJNI ZA OBAR I DUG ŽIVOT

AUTENTIČAN ŽIVOT Ljudi koji žive dulje od sto godina prestaju jesti kad im je želudac 80 posto pun, nikad nisu pretili, imaju zacrtane ciljeve te su pronašli svoju svrhu SE TAKO GUBE FOKUS I KONCENTRACIJA, SLABI PAMĆENJE, A ČOVJEK POSTAJE NERVOZNIJI

Stanovnici “plavih zona” (Barbaiga na Sardiniji, Okinava u Japanu, kalifornijska Loma Linda u SAD-u i poluotok Nikoya u Kostariki) uspijevaju održati zdravlje i vitalnost u kasnim osamdesetima, devedesetima, pa čak i stotima. Znanstvenici godinama pokušavaju dokučiti u čemu je tajna: u genetici, hrani ili jednostavno u sasvim drukčijem pristupu životu? Pisac Dan Buettner, organizator mnogih ekspedicija kojima je cilj bio da utvrde gdje u svijetu ljudi žive najdulje, posvetio se tome. U svojoj knjizi je opisao četiri plave zone. Buettner je zaključio da stogodišnjaci imaju specifične navike, prehranu i životne uvjete koji su pridonijeli dugom životu. I određeni odnos prema životu ima važnu ulogu u duljini života. U Japanu je poznat koncept ikigai, koji utjelovljuje sreću u životu, a u kojem se preklapaju četiri životne kvalitete - ono što čovjek voli, u čemu je dobar, što svijetu treba i za što može biti plaćen. Ono, međutim, što je ključno jest da nije dovoljno samo znati što je naš ikigai, potrebno je tu životnu svrhu pretočiti u djelovanje. Japanski ikigai mogli bismoprevesti kao “autentičan život”. Ljudi moraju živjeti iskreno i naći što ih ispunjava – svoju svrhu. Dokaz da djeluje vidljiv je u japanskom selu Ogimi, na otoku Okinavi, gdje stanovnici žive vrlo dugo. Neki opisuju ikigai kao umijeće stalnoga kretanja i vjeruju da je za sreću potrebno stalno raditi, i to aktivnosti koje ispunjavaju. Nije važno je li riječ o zemljoradnji, čitanju, učenju, kućanskim poslovima ili kuhanju... Sve to ispunjava srećom i dat će osjećaj korisnosti. Uz to, dok se radi, nema se vremena za negativne misli i kopanje po prošlosti. Važno je ostati u kretanju i birati što više “pozitivnih” aktivnosti koje će napuniti baterije. Mnoge aktivnosti obavljaju zajedno, a bez imalo razmišljanja priskočit će u pomoć baš svakome. Njihovo pravilo glasi: “Tretiraj svakoga kao brata, čak i ako ga nikad prije nisi vidio”. Raduju se svakom trenutku koji proživljavaju. “Ljudi moraju popuniti Danas je poznato pet plavih zona u svijetu: Ikarija, otok u Grčkoj, Okinava, otok u Japanu, Barbagia na Sardiniji (Italija), Loma Linda, mali grad u Kaliforniji, i poluotok Nicoya u Kostariki. Ljudi na tim područjima ne žive samo dulje nego i bolje. Stanovnici su aktivni i u svojim 80-im i 90-ima, a obično ne pate od degenerativnih bolesti. Ustanovljene su neke sličnosti među tim područjima: svi se mnogo kreću tijekom dana - hodanje, vrtlarenje, rad u kući; svi imaju svrhu: Okinavljani je nazivaju ikigai, a Nikojanci planom vida; svi imaju dnevni ritual rasterećivanja od stresa: adventisti mole, Ikarijanci spavaju, Sardinjani imaju sretni sat; stanovnici u zonama prestanu jesti kad im je želudac 80 posto pun i najmanje jedu rano predvečer. prazninu između krugova koji pokrivaju motivaciju, ispunjenost, koliko zarađuju i što čini njihov život ljepšim. Odgovor u središtu predstavlja ključ sretnog i dugog života – bilo da netko čisti stanove, bilo da ih posjeduje”, otkriva koncept. Jedan je Japanac životom dokazao da ovaj koncept djeluje. Shigeaki Hinohara japanski je liječnik koji je doživio više od stotinu rođendana i nikad nije štedio riječi kad je trebalo dati savjet drugima kako da požive dugo i sretno. Samo nekoliko mjeseci prije smrti, u 105. godini, liječio je pacijente, vodio rokovnik s događajima pet godina unaprijed i radio po 18 sati na dan. - Vjerovao je da je smisao života pridonositi te je imao veliku potrebu pomagati ljudima, buditi se rano ujutro kako bi učinio nešto lijepo za druge - izjavila je njegova studentica i dodala kako je njezin mentor uvijek imao ciljeve: dnevne, sutrašnje i petogodišnje.