MISLIO SAM DA SU OLIVER I MIŠO SVEMIRCI
Odrastao sam u malom selu pokraj Pule. Bilo je mirno i idilično. Nisam gradsko dijete, a nisam ni ruralno. Kako sam samotan tip, više sam se igrao sam nego s drugom djecom, prisjeća se, kako kaže, s ponosom i nostalgijom Alen Vitasović (49). Kao dijete, pjevač je igrao nogomet sam sa sobom i izlazio s prijateljima. Glazbom se počeo baviti veoma mlad, kao dječak. - Otac je bio samouki harmonikaš, a na mene je prenio i glazbene gene. Svirao je po svadbama, a ja sam doma u četvrtoj, petoj godini počeo svirati harmoniku i klavijature - priča nam pjevač. Već sa šest, sedam godina s ocem je nastupao po svadbama i seoskim feštama po Istri. Prvi bend osnovao je s 12 godina. Kako bi ga promovirao, flomasterom je crtao plakate i lijepio po selu. - Uvijek me pitaju što bih bio da nisam glazbenik. Bavim se svim i svačim no ništa ne znam raditi. Završio sam klasičnu gimnaziju od koje nemam ništa. Moj život uvijek je bio glazba objašnjava Vitasović. Životni uzor mu je njegov otac, a glazbenih uzora nema, već sluša razne žanrove. Tijekom srednje škole počeo je nastupati po terasama restorana, a onda je nekoliko godina svirao po Skandinaviji. -Skandinavke su liberalnije i slobodnije, ali nisu ljepše nego naše cure - kaže Alen. dvorane. Bio je to veliki šok, teško sam se prilagodio - kaže. CD “Gušti su gušti” prodao se u 250.000 primjeraka i bio jedan od najprodavanijih u povijesti hrvatske diskografije. - Livio je pisao tekst, a ja glazbu. Sve smo to radili doma - prepričava Vitasović, koji Livia susreće gotovo svakodnevno, a vrlo često i zapjevaju na lokalnim zabavama. Vitasović ove godine slavi tri velika jubileja: 25 godina profesionalne karijere, 35 godina amaterskog bavljenja glazbom te 50. rođendan. - Upravo završavam novi album kojim ću proslaviti sve te obljetnice - najavljuje glazbenik. Jubileje počinje slaviti 17. ožujka koncertom u Istarskom narodnom kazalištu sa svim ljudima s kojima je surađivao u karijeri. Budući da je koncert već rasprodan, slavlje će možda odužiti na još jedan dan. Kaže kako se ponosi svime što je postigao u životu te se rado prisjeća popularnosti devedesetih: - Upoznao sam sve pjevače koji su tada bili popularni. Bio sam jako sretan kad sam uživo vidio Mišu Kovača i Olivera. Mislio sam da su takvi ljudi svemirci i da nikad neću dostići njihovu popularnost, a onda sam se našao uz njih. Shvatio sam da uz kvalitetu, ide i dobrota - kaže.