Ako Bog da, za dvije godine će trčati po sokaku, a valjda neće rasti sam, kaže i Mato (69) koji želi još praunučadi
Svog konja ima i moja supruga, a kada Marin poraste i on će jahati kao i njegov otac. Jedva čekam, otkrio je uzbuđeni tata Matej. Dodao je da su petorica njegovih prijatelja vrlo dobro znali koliko mu konji znače pa su se odlučili doći mu čestitati upravo na konjima. Ante Bello, Emanuel Galić i Petar Veletić iz Pleternice te Ivan Kladarić i Goran Tripić iz Podcrkavlja, ne silazeći s konja nizali su pjesmu za pjesmom. Sve je bilo spremno za veliko slavlje kakvog u Mihaljevcima dugo nije bilo. A nekada je u selu bilo i slavlja i djece, priča Matejev djed Mato (69) kojeg smo u nedjeljno jutro zatekli kod njegovih ovaca. Janjenje je upravo počelo.
NEMAJU ASFALT DO SELA
- Nekad je ovo selo vrvjelo od života. Drugačije se živjelo. Jako se dobro sjećam kada su u selu bile nastanjene 52 kuće. Ovdje u selu imamo i kapelicu koja je posvećena Sv. Blažu kojeg danas slavimo. Eto kao što vidite mi danas ovdje imamo i kirvaj, odnosno proštenje. Nekad se to ovdje naveliko slavilo, a danas se kao što vidite slavi malo manje, ali svejedno želimo očuvati tradiciju. Od 1970. godine sve je krenulo nizbrdo, jako se puno njih raselilo. Mi još uvijek nemamo ni asfaltiranu cestu do sela. Raduje me što su prijatelji mog unuka Mateja došli čestitati mu rođenje djeteta, mog praunuka. Došli su na konjima, a i ja imam dva konja kao i moj unuk Matej jer smo veliki zaljubljenici u njih – rekao nam je djed Mato te naglasio kako Slavonija postaje sve pustija pa su rođenje s pravom slavili kao malo čudo. Na kraju je otkrio da već priželjkuje i drugog praunuka ili praunuku. - Dobio sam praunuka i jako mi je drago. Ako Bog da za godinu dvije će trčati po sokaku, a vjerujem da Matej i Anita neće dozvoliti da im sin raste sam – kroz smijeh je rekao djed Mato pozivajući u kuću da se nešto pojede i popije. Matej Bello je 2013. godine na tradicionalnoj manifestaciji Graničarsko šokačko sijelo koju organizira KUD Zagrađe dobio titulu najljepšeg šokca.
NE ŽELE U INOZEMSTVO
– Bio sam jako radostan kada sam dobio tu titulu, ali ova radost zbog Marinovog rođenja je mnogo veća – rekao je Matej. Nadam se da ćemo moja Anita i ja uspjeti ostati ovdje, znam da su mladi otišli iz svojih sela, imamo puno prijatelja i rodbine vani u Njemačkoj i Irskoj, otišli su jer nisu imali drugog izlaza, zovu nas, ali mi smo odlučili ostati ovdje. Ako bi bilo sreće da dobijemo asfalt mislim da bi još neki mladi bračni par odlučio doći živjeti ovdje u ovom lijepom prirodnom okruženju, gdje u proljeće sve zamiriše od ljepote – kaže Matej. Činjenica da slavonska sela izumiru već je svima dobro poznata. Demaografi su odavno upozorili da Hrvatska nema demografsku politiku i desetljećima radi protiv vlastitih stanovnika forsirajući razvoj samo većih gradova. Mnoga slavonska sela nemaju vrtiće i školu, liječnik dolazi jednom na tjedan, a poštanskog ureda nema ili radi dva-tri sata na dan. Na svakom koraku mogu se vidjeti prazne kuće koje su na prodaju, a koje nitko ne želi, iako se prodaju za sitan novac.
VJERA U BOLJE SUTRA
No problem nisu samo Slavonija. Demografi uvjeravaju kako je pad nataliteta, uz odlazak mladih iz zemlje, općenito problem broj jedan u Hrvatskoj te kako je zbog toga ugrožena budućnost cijelog naroda. Upravo su zbog toga priče poput ove o obitelji Bello pravo osvježenje i pružaju barem malo nade.