Kukuruzni sirup 6 p
OPREZ Glukozno-fruktozni sirup koristi se kao zaslađivač, pojačivač okusa te neka vrsta konzervansa, a mozak vrlo lako postaje ovisan o njemu
Višak tjelesne težine, nepravilna prehrana (na primjer preskakanje doručka, neredoviti obroci, prekomjeran unos hrane ili prekomjeran unos namirnica koje nemaju odgovarajuću nutritivnu vrijednost) te nedovoljno kretanja, tri su najvažnija uzročnika koja povećavaju rizik od dijabetesa, pri čemu u mnogo situacija nismo ni svjesni koliko zanemarujemo prevenciju. Na primjer, kad nas između primi želja za slatkim, a ne uspijemo se zaustaviti na 3 ili 4 keksa, već počistimo cijelu kutiju i sve to zalijemo s tri čaše soka, problem je u kukuruznom sirupu, dodatku namirnicama koji se koristi kao zaslađivač, ali i kao pojačivač okusa te kao neka vrsta konzervansa, jer pomaže da namirnice dulje zadrže vlagu. sirup masovno se dodaje u industrijskim prerađevinama jer je jeftiniji i slađi od običnog šećera i produžava rok trajanja prerađevinama. Kod nas se još naziva glukozni-fruktozni sirup, ili kukuruzni sirup i prisutan je u skoro svim industrijskim prerađevinama i proizvodima za djecu, zaslađenim i gaziranim pićima, komercijalnim pekarskim proizvodima, desertima, pudinzima, keksima i slatkišima. I puno je opasniji od samog šećera - kaže nutricionistica Anita Šupe, autorica knjige “Istine i laži o hrani”. Iako je Svjetska zdravstvena organizacija 2008. izdala mišljenje po kojemu se kukuruzni sirup ne smatra štetnijim od “običnog” šećera koji se dodaje hrani, Anita Šupe kaže da trebamo biti itekako oprezni. jetre, koje se naziva 'masna jetra' i pogađa milijune ljudi u zapadnim zemljama, objašnjava. Povišeni trigliceridi su najveći faktor rizika za oboljenja od srčano-žilnih bolesti. Osim toga, glukoza ide direktno u krvotok, gdje rapidno podiže šećer u krvi i preko djelovanja inzulina doprinosi debljanju i razvoju metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, srčanih bolesti, demencije, te, među ostalim, dijabetesa tipa2, kaže. - Visoke doze fruktoze doprinose i razvoju sindroma propusnih crijeva, pri čemu toksini i nepotpuno probavljeni proteini iz hrane kroz proširene pukotine na crijevnom zidu ulaze u krvotok te izazivaju upalne i autoimunološke procese koji dovode do niza modernih bolesti - kaže Šupe. I dok kod konzumacije veće količine šećera taj šećer dodatno potiče proizvodnju inzulina, koji mozgu šalje poruku da smo uzeli hranu i da smo siti, fruktozu tijelo uopće ne prepoznaje kao izvor energije, pa nema poticaja za lučenje inzulina. Tako se doslovno možemo prejesti, ili sa 2 litre soka unijeti ogromne količine kalorija i šećera, a da mozak ni ne dobije poruku o tome, te da još imamo potrebu za hranom.