Prestanite palamuditi i počnite raditi! Ili se jednostavno nosite u...

Upozoravali smo, upućivali na pogreške, otkrivali propuste, davali prijedloge, poticali dijalog, ismijavali, molili... Radili smo apsolutno sve da vas trgnemo iz vašeg uhljebničkog sna o Hrvatskoj, ali ništa nije dalo rezultat. Bacali smo vam istinu u oči, ali ste se pravili slijepi, gluhi i nijemi. Bili smo pristojni, drski, satirični, kritični i konstruktivni, ali ni to vas nije trgnulo. Ostala je još samo psovka, jer možda vas te grube riječi probude. Jer stanje koje vidimo u Hrvatskoj ne može se pošteno opisati bez psovke. Stvarnost oko nas je gruba, okrutna i ružna. I svi je vide osim vas, političara i moćnika. Ustvari, vidite je i vi, samo se pravite da je ne vidite, kako ne biste morali išta poduzeti. E, pa neće moći. Zato te ružne riječi. Jer kojim bi se to riječima moglo opisati sve ono što ste godinama radili - živjeli na tuđi račun, odgađali reforme, ne poduzimali ništa, rasprodavali tuđe da platite dugove koje ste sami napravili, muljali, farbali, ljenčarili, uhljebljivali, izigravali zakon, uništavali zdravstvo, uništavali škole, miješali se u sudstvo, zaobilazili etiku, dizali tenzije za potrebe izbora pa ih spuštali za potrebe vlastite fotelje... I cijelo to vrijeme se smješkali kao da vas boli ona stvar što Hrvatska tone na dno Europe. A Hrvatska je, po svim pokazateljima, na dnu zemalja Europske unije. Hej političari, na dnu! Nema niže. To je mnogo gore od bilo koje grube riječi ili psovke. Da, nije lijepo psovati, nije pristojno, nije uljuđeno. Nikome to nije drago čuti, ali kad ste bili gluhi na sve što vam se kaže, onda je psovka jedini izbor. Onome koji kupuje kartu u jednom smjeru, onome koji je ostao bez posla, onome kojemu sudovi godinama ne rješavaju slučaj, onome kojemu djeca sjede u hladnim učionicama za stolovima iz vremena Austro-Ugarske, onome kojemu su kamate prešle glavnicu, onome koji je ostao bez tvornice i radnog mjesta, onome kojemu iz pipe curi voda puna fekalija, onome koji kopa po kontejneru tražeći plastične boce nakon 30 ili 40 godina rada za koje je dobio bijednu mirovinu, onome koji vidi da napreduje podoban, a ne sposoban, ništa drugo ne preostaje osim psovke. I zbog toga vam se istina može reći jedino na takav način, uz psovku, jer ništa drugo nećete čuti. Stanje mirovanja u Hrvatskoj traje već dulje od desetljeća, izmijenile su se gotovo sve političke opcije na vlasti, a nismo se pomakli ni za centimetar. To je vaša stabilnost! Sad je slučajno na vlasti desni centar, ali i da je lijevi centar, opet bi bilo isto ili jako slično. Potrošilo se i nekoliko trećih opcija koje su usisane u uhljebničko-parazitski sustav koji njegujete i branite. Uvjerili smo se u to već nekoliko puta. Nema investicija, nema pravih reformi obrazovanja, pravosuđa, zdravstva, javne uprave... Nema natjecanja među najboljima, nema poticanja izvrsnosti, nema investicija, nema hrabrosti ni volje političkih elita da se išta poduzme. Živimo od turističke sezone do turističke sezone koje nam drže glavu iznad vode, živimo od izbora do izbora, kad krenu obećanja da će se napokon hrabro krenuti u obračun sa svim tim problemima. A na kraju dobijemo novu vojsku uhljeba, novi sloj parazita, nove izmišljene ideološke bitke i nove korupcijske afere neviđenih razmjera, novi egzodus iz Hrvatske u neko mjesto u kojemu nije tako. Dobijemo novo pometanje problema pod tepih, novo trošenje onoga što niste stekli, novo gubljenje vremena i naših života. Gospodo, priznanje problema prvi je korak u rješavanju problema – a vi još puzite, nesposobni napraviti ni prvi korak. Stoga govor koji ignorira probleme građani mogu shvatiti jedino kao uvredu. A tako su ga i shvatili. E pa, jebi ga, zar stvarno mislite da su ljudi u Hrvatskoj slijepi te da će ih vaše lijepe frizure, ispeglana odijela i birani rječnik za palamuđenje zavarati? Neće. Ljudi sve ovo vide i, što je još gore, osjećaju na vlastitoj koži, jedino što im preostaje je da opsuju. Da vam jasno kažu: “Prestanite palamuditi i počnite raditi!”. Ili se jednostavno nosite u tri pičke materine.