Hrabri Jan (11) živi s pola srca i vjeruje da će dobiti novo...
Grubišno Polje: Dječak je već prošao 10 operacija, pije isto toliko lijekova na dan, živi s bratom i samohranom majkom Sanjom, a već su mu nekoliko puta ukidali invalidninu
HRABRI DJEČAK Jan Prenosil iz Grubišnog Polja svaki dan preživljava. Na dan pije desetak lijekova i dobiva injekcije. Obožava njemački i čeka srce koje bi ga spasilo
Unatoč teškim zdravstvenim problemima koji prate Jana Prenosila (11) iz Grubišnog Polja, koji je rođen s jednom klijetkom i jednom pretklijetkom, drugim riječima s pola srca, on je veseo i elokventan dječak. Njegov vedri duh nije slomilo ni deset teških operacija. Od svih je najteže prebrodio nedavnu na KBC-u Rebru, kad su mu mijenjali bateriju na srcu. Naučio je živjeti sa svakodnevnom borbom za preživljavanje. Kad smo ga upitali koji mu je najdraži predmet u školi, kao iz topa je rekao: “Njemački”. Dnevno pije po 10-ak lijekova, a samohrana majka Sanja ovladala je najosnovnijim medicinskim znanjima i svaki dan mu daje injekciju koja mu život znači. - Već smo se navikli da mu ja dajem terapiju koja uključuje i pikicu jer je bolest srca izazvala nekoliko popratnih dijagnoza. Poput osteoporoze, epilepsije, AHD-a i bolesti štitnjače, pa ga moram držati kao u ‘staklenom zvonu’ jer i najmanja prehlada ili neki virus mogu izazvati teške komplikacije. Moram ga za hladnog vremena voziti u školu jer mu se krvne žile stežu, a i respiratorne infekcije mogu biti pogubne – rekla nam je Sanja Prenosil, koja skrbi o
dva dječaka. Osim Jana, ima i starijeg sina Antonina (14), koji je njoj i Janu najveća potpora. Govoreći o počecima Janove bolesti, majka Sanja je rekla kako ju je teško pogodila spoznaja da svakodnevno mora, uz ostalu terapiju, primiti i injekciju. - To me je strašno pogodilo, ali znam da sam ja ta koja to moram napraviti jer, osim brata i mene, Jan nema nikog drugog tko bi mu u najtežim situacijama pomogao. Uostalom, njemu je najteže, ali se on sjajno nosi sa svim poteškoćama koje uzrokuje ova najteža bolest srca koja može zahvatiti dijete – pojašnjava majka Sanja, koja je odnedavno i zaposlena u Udruzi invalida u Grubišnom Polju. Teška materijalna situacija primorala ju je da traži posao, unatoč tome što je njezinim odsustvom Jan najviše zakinut. Jan ima invalidninu od 1250 kuna mjesečno i na ruke tročlane obitelji mjesečno stiže još Janovih 830 kuna dječjeg dodatka te 299 kuna za starijeg sina. S 2379 kuna, koliko je raspolagala prije zapošljavanja na određeno vrijeme, teško je mogla “krpati kraj s krajem”, jer za Jana vrijedi i posebni režim prehrane koji iziskuje dodatne troškove. I tu osobnu invalidninu je Centar za socijalnu skrb znao ukidati pa se majka morala boriti svim sredstvima. - Imam osjećaj da u ovoj državi nema empatije prema određenim kategorijama ljudi. Godinama tražim pravo da ostvarim status majke njegovateljice, ali je to sve uzalud. Stalno nailazim na odbijenice. Nitko sretniji od nas da je moj dječak zdrav poput starijeg brata, ali to nikoga ne interesira. Kad su političari u pitanju, onda država ne štedi, a kad je bolesno dijete ili samohrani roditelj, onda su tu prepreke koje se ni tenkom ne mogu porušiti – govori. No puna je riječi hvale za osoblje u Osnovnoj školi, a posebice za Janovu učiteljicu. Za nju kaže da se prema njemu odnosi s toliko pažnje i ljubavi kao da mu je majka. Unatoč svim nedaćama, Jan strpljivo čeka svoj spas u novom srcu koje bi ga približilo životu kakvim žive njegovi vršnjaci. Bivši suprug i otac dva sina davno je napustio svoju obitelj. (žr)