Što prsti više rade, to mozak bolje ‘vergla’

DRUKČIJI PRISTUP U Waldorfskoj školi učenici imaju mnogo praktičnog rada, čime žele razigrati njihovo razmišljanje

Osnovna razlika kod nas jest da odgajamo i obrazujemo čovjeka u cijelosti. To znači da jednaku pozornost posvećujemo intelektu, osjećajima i volji, zato i kažemo da učimo glavom, srcem i rukama, govori ravnateljice Waldorfske osnovne škole u Zagrebu, Ivana Vukelić Bonifačić. Waldorfska je škola privatna osnovna škola čiji se obrazovni program ne vodi načelima klasične pedagogije, koja se primjenjuje u državnim vrtićima i školama. Njihov nastavni plan sadrži sve predmete koje imaju državne škole, ali i dodatne, koji uglavnom uključuju praktičan rad učenika. - Od dodatnih redovnih predmeta imamo ručni rad od prvog do osmog razreda, gdje djeca nauče sve tehnike, od štrikanja, heklanja, vezenja, šivanja, filcanja, šivanja na mašini, zatim predmet obrti od 5. razreda, gdje djeca uče raditi s drvom, te vrtlarstvo od šestog razreda. Tu su još euritmija, posebna plesna umjetnost, te zbor i orkestar - objašnjava Vukelić Bonifačić. To su, kaže, predmeti koji kod djeteta jačaju volju, ali je rad rukama uključen i u druge segmente nastave, ne samo u navedene predmete. Kod vrtlarstva je raspored sati napravljen tako da prati godišnja doba, od početka školske godine do kraja, a u radu s drvom ide se od jednostavnih do kompleksnijih zadataka. - U petom razredu izrađujemo jednostavne predmete poput žlice, dok u sedmom, kad iz fizike uče elementarnu mehaniku, na obrtima izrađuju npr. koloture. Ovdje dobivaju odmak od virtualnog svijeta, nauče mogu li u zadanom vremenu nešto izvesti ili ne. Voljni element je u svemu veoma važan, a posebno u ovakvom radu. Kad se ovakve vještine nauče, dalje se mogu samo usavršavati - kaže učitelj obrta Darko Bubanko. - Fina motorika, pa tako i ručni rad, veoma su važni za razvoj mozga. Umrežavaju se lijeva i desna polutka, razvija se kreativno mišljenje, ali i volja - kaže ravnateljica. Kad u prvom razredu krenu sa štrikanjem, učenici sami izbruse drvene štapiće od kojih će nastati njihove igle za pletenje. - U početku može biti zastoja, to se zapetlja, učvori, nekad treba krenuti cijeli red ispočetka ili čak i cijeli uradak, što može biti dosta frustrirajuće. No tako se uče strpljenju, dosljednosti, ponavljanju, a sve da bi došli do cilja, svojeg uratka koji ima uporabnu vrijednost, koja je za njih nemjerljiva - kaže ravnateljica te dodaje da ti uspjesi pomažu u izgradnji samopouzdanja u djeteta jer je to još jedno područje u kojem mogu biti dobri.