MOJ SIN SAD TRI GODINE MORA ČEKATI REHABILITACIJU

KUJUNDŽIĆEVE LISTE ČEKANJA Teško bolesni Deni Zahirović (20) dosad je svake godine tri tjedna išao na oporavak u toplice. Sad mora čekati 36 mjeseci. Deni ima tetraplegiju i nepokretan je, zbog čega mu stradavaju bubrezi i pluća

Zgrožena sam. Djeca nam više u tekućoj godini neće moći na trotjednu rehabilitaciju koja im toliko znači i pomaže kod njihovih dijagnoza. Ispričala nam je to ogorčena mama Tatjana Zahirović iz Zagreba. Njezin sin Deni (20) u kolicima je jer ima tetraplegiju (potpuna oduzetost cijelog tijela) i druge brojne dijagnoze. Posve je ovisan o tuđoj pomoći. - Stacionarna rehabilitacija u trajanju od tri tjedna, na koju ide svake godine, neopisivo mnogo znači za njegovo teško stanje. Nedavno sam ostala u šoku jer u nekim ustanovama, po novom, termin za rehabilitaciju daju tek unutar tri godine - kaže Tatjana. Objašnjava da je dosad uvijek, nakon što bi zatražila termin, mjesto za Denija u rehabilitacijskoj ustanovi dobila unutar nekoliko mjeseci. Tako je bilo i prošle godine kad je Deni, pet mjeseci nakon traženja, dobio termin u crikveničkoj Thalassotherapiji, no Tatjana se tad ipak odlučila za Krapinske toplice, koje su bliže Zagrebu. - I ove godine smo se najprije obratili Thalassotherapiji, no pismeno su nam odgovorili da će termin za liječenje dobiti unutar 36 mjeseci. Ostala sam zatečena i obratila im se da provjerim je li neka pogreška u pitanju. Nažalost, nije. Krenula sam tražiti dalje. Krapinske toplice sad primaju termine za 2020. prepričava Denijeva mama. Pita se što se to promijenilo u samo nekoliko mjeseci i kako su se odjednom liste čekanja toliko povećale. Boji se da je novonastala situacija posljedica rezova i ušteda baš na osobama s invaliditetom i djeci s posebnim potrebama, a to smatra žalosnim i nedopustivim. Deni se prije nekoliko dana vratio s kratkotrajne hospitalizacije na KBC-u Rebro gdje je dobivao posebne lijekove za kosti koje su mu u izuzetno lošem stanju. Specijalisti na Rebru, kaže Tatjana, daju zbog loših nalaza preporuku da Deni i dva puta godišnje ide na stacionarnu rehabilitaciju. Tako nešto za Denija i njegovu mamu je utopija, a sad će, kako stvari stoje, ostati i bez tog jednog puta o kojemu Denijevo zdravlje umnogome ovisi. Kako kaže Tatjana, kod nepokretnih osoba s invaliditetom, osobito s cerebralnom paralizom, stanje se bez rehabilitacije znatno pogoršava jer dolazi do kontraktura i čitavo tijelo se “frče”. Zbog toga stradavaju unutarnji organi. Deniju su sad na Rebru otkrili da su mu bubrezi u nepravilnom položaju.