‘Šibe su nas vratile u život’
PRIVUKLO IH DA OŽIVE STARI ZANAT, A I LJUBAV PREMA KOMUŠINI, I, PRIRODNOM I EKOLOŠKOM MATERIJALU KOJI JE JAKO PODATAN ZA OBLIKOVANJE
Kad smo se prvi put susrele s ovom tehnikom izrade predmeta od komušine, nismo vjerovale da ćemo uspjeti u tome, rekle su nam članice bjelovarske socijalne zadruge Pružimo ruke. Počele su s cekerima za laptope, da bi ubrzo, savladavši vještinu njihove spretne ruke, pod vodstvom časne Samuele Premužić i bake Jagice iz Zagorja, svojim idejama i kreacijama njihovi proizvodi postali nezaobilazni na modnim pistama od Pariza pa do Londona. I japanski veleposlanik je tijekom posjeta Bjelovaru prije nekoliko godina bio toliko oduševljen da je u Zemlju Izlazećeg Sunca ponio ceker za laptop. Ideja o socijalnoj zadruzi nametnula se kao nastavak i pomoć ženama koje u Bjelovaru borave u Sigurnoj kući. Mnoge od njih su se nakon napuštanja Sigurne kuće nastavile usavršavati u izradi predmeta. Sad je njihova lista proizvoda veća. Uz cekere, tu se nalaze košare, ukrasi za svaki dan, a i za prigode poput Valentinova, Božića i drugo. Iako je primarni cilj bio jedna vrsta socijalizacije i izlaska iz teškog stanja, svojim kreacijama su si omogućili da nešto i zarade. - Nakon cekera nas je časna Samuela naučila izradi adventskih vijenaca i uskrsnog programa. Danas smo sve usavršile i zaista smo se našle u tome – pričaju nam Izabela Knežević, Zlata Bajević, Ankica Koteršćak i Zdenka Maksić dok smo promatrali njihove vješte ruke u sjedištu zadruge na Trgu Eugena Kvaternika. Potrebno im je od dva do tri dana za ceker, a kad su tek počele, trebali su tjedni za popravke... (Željko Rukavina)