Ljudi se nisu htjeli rukovati sa mnom

GODINE BORBE Darko je imao nesreću da mu je psorijaza zahvatila 99 posto tijela. Nije imao nokte, kosu i obrve, a oči su mu bile jedino zdravo područje

Život sa psorijazom teži je od borbe s bilo kojom drugom kroničnom bolesti, a jedino gore stanje je depresija, pokazuju rezultati istraživanja američke Nacionalne zaklade za psorijazu. Priča Darka Bošnjaka (51) iz Zagreba dokaz je da istraživanje nije daleko od istine. Dijagnozu je dobio u ranim dvadesetima, odmah nakon završetka Domovinskog rata. U početku je to bila mala točkica, koja se s vremenom pretvorila u ljuske, pa u rane i crvenilo koje je prekrilo cijelo tijelo. o kremi koja mu je donosila olakšanje, sve ostalo bilo je na drugome mjestu. Darkovo tijelo bilo je gotovo u potpunosti prekriveno ranama i crvenilom, nije imao nokte na rukama i nogama, kao ni kosu ni obrve. Proživljavao je pravi pakao. - Tad nisam imao nikakav društveni život. Izbjegavao sam mjesta na kojima se pojavljuju veće skupine ljude. Razumijem da svi moraju pogledati te rane, ali meni su ti pogledi upereni na mene stvarali užasnu nelagodu prisjeća se Darko, koji je doživio i nekoliko neugodnih situacija. - Jednom sam se našao s čovjekom s kojim sam poslovno surađivao, ali nikad se nismo susreli licem u lice, bili su to uglavnom telefonski razgovori. Kad mi je vidio rane, primijetio sam gađenje na njegovu licu. Nije mi htio pružiti ruku - kaže i dodaje: - Oboljeli jako pate zbog reakcija okoline. Teško je kad ne možeš raditi i ići na mjesta koja su tvojoj obitelji i prijateljima omiljena, poput bazena ili plaže. Ja sam to sve izbjegavao, bilo mi je neugodno. Zdravstveno stanje mu se naglo poboljšalo od 2011. godine. Tad je preko sponzora uspio dobiti Stilar, biološki lijek. Liječnik mu je tad preporučio i da smanji količinu kortikosteroida u kremi. Postupno je smanjivao i riješio se mukotrpne ovisnosti o kortikosterodima. Za njega je tad počeo neki novi život te danas savjetima i podrškom želi pomoći oboljelima od psorijaze radeći u Društvu psorijatičara Hrvatske, u kojem je tajnik. - Ljudi imaju prerasude prema oboljelima, i to prije svega jer nisu dovoljno informirani. Mnogi od nas ostali su bez posla ili ga nisu uspjeli dobiti upravo zbog bolesti. Apeliram na poslodavce, osobito na privatnike, da pruže šansu kroničnim bolesnicima. Nisu ni svjesni da će dobiti fenomenalne i marljive radnike - poručuje Darko, koji sad živi punim plućima. Uživa sa ženom i dvoje djece, koji su mu tijekom bolesti bili najveća potpora. Najviše mu je žao što se tijekom bolesti nije mogao dovoljno posvetiti obitelji, ali sad žive u zajedničkoj sreći.