Sa 16 godina Zvončica je otišla u Pariz, u koji ju je odveo poznati danski fotograf GunnarLarsen. Zvončicu roditelji nisu ni pokušali zaustaviti jer su znali da će živjeti kod njega.

– Nisam sjela u auto i otišla u bijeli svijet. Vesna i Drago Muhić, naši susjedi i prijatelji, bili su roditeljima jamstvo, jer su Larsena i doveli u Hrvatsku. Znali su da iznad atelijera ima stan i da djevojke ne mogu lutati Parizom. U 23 sata morale smo biti doma – govori Zvončica o počecima. su joj puta odbili dati vizu jer je imala “komunističku” putovnicu, a u Jugoslaviji nije imala posao niti stan u vlasništvu, pa ni razlog da se vrati. Radi papira u Kanadi se udala za prijatelja homoseksualca. – Svatko je imao svoju sobu, dijelili smo kupovinu, kuhanje, svaki dan je jedan od nas to radio. Često smo spremali večere za prijatelje. Zgodan suživot. Dvaput su nam došli u kontrolu da provjere jesmo li u ‘stvarnom’ braku. Pitali su me kakav kućni haljetak ima moj muž, koje je boje četkica za zube, zašto je krevet napravljen u drugoj sobi i slično – priča Zvončica. Bivša manekenka Anja Reić je u New Yorku imala svoj showroomte te joj je sredila stan i posao. Upoznala je Grace Jones, družila se s Keithom Haringom, Andyjem Warholom... – Imala sam sigurnost, slobodu i na rođendanu prijateljice upoznala Srđana Leskovca. On je bio ljubav mojeg života. Susret u New Yorku završio je brakom, rodila se kći Petra, no on se razbolio i umro 1991. Bolest je, nasreću, bila kratka, ne znam kako bih izdržala da je potrajala. Teško sam se nosila s time. Radila sam i dalje, zbog odgovornosti prema djetetu, sebi. Nisam smjela stati. Nazvala sam agenciju u Montreal i rekli su mi da mogu doći raditi kad god hoću. Otišla sam, radila te izdržavala sebe i dijete – priča. Tugu za voljenim muškarcem potisnula je u sebi. Život ju je nosio s misli da mora izdržati. Vratila se u Montreal i radila u istom showroomu, a njezin budući, treći suprug, Charlie Novotny radio je u istoj zgradi, dva kata iznad showrooma i bio najbolji prijatelj njezina gazde. – Pozvao me je van i bio jako strpljiv. Godinu dana mi se udvarao. Tad sam bila ranjena i njegova pažnja mi je odgovarala. Vjenčali smo se 1992. i preselili u Italiju. Imao je tvrtku s bivšom ženom, ona je pak često radila ljubomorne ispade pa nam je bilo najjednostavnije otići. Skrasili smo se u Firenzi. Tamo smo dobro živjeli. Moja starija kći Petra dugo nije znala čime se bavim jer je odrastala na brežuljcima Firence, a ja sam se u tom periodu ostavila revija. Kad sam rodila Galu, povukla sam se iz tog posla i bila samo mama. Vodila sam ih na balet, jahanje, bavila se drugim poslovima – kaže Zvončica. Njezina Petra danas je majka petogodišnjeg Edoarda, a Gala ima sina Dylana. - Brak je nakon 15 godina puknuo jer sam ja bila puna života, a on je htio biti doma, slagati pasijans. Nije mu se ništa radilo. Ni s čim izazvan pao je u depresiju. Vukla sam taj naš vlakić još jedno vrijeme i onda rekla da mi je dosta – rekla je Zvončica. U teškim periodima života okrenula se budizmu. Privukao ju je način razmišljanja i življenja. Kad je umro Srđan i kad se Gala kao drugo dijete rodila u izobilju, a zbog epileptičkih napadaja tri mjeseca bila u bolnici, Zvončica je shvatila da je budizam važan dio njezina života. I danas tvrdi da, osim tijela, treba vježbati i duh. Spremna je i za novu ljubav. Kad naiđe pravi, udat će se, kaže, i četvrti put. – Ovo su najbolje godine života. Djeca su mi se poudavala i tek sad se mogu posvetiti partneru kako treba – kaže Zvončica. Ističe da je cijeli život stajala s obje noge na zemlji i odolijevala svim porocima. Gledala je modni svijet, drogu i alkohol kao na pladnju i nikad ništa nije konzumirala. – Moj djed je bio veliki veseljak, alkoholičar. Nagledala sam se ovisnosti u kući. Mada je bio veseo, bio je ovisnik. Nitko drugi doma nije pio, pa ni ja nisam imala tu naviku. Droge su još gore od alkohola. Nije to bio