A FRONTA I VLADE

duža, Grabar Kitarović se nedavno u intervjuu Globusu požalila da se Ministarstvo vanjskih poslova ne samo da se ne drži Ustava po kojem je predsjednica sukreator vanjske politike, nego je uopće ne izvještavaju o bitnim potezima koje povlače. prazna veleposlanstva u Turskoj, Švicarskoj, Izraelu, Belgiji? Već tad je trebalo zamijeniti veleposlanike u Kuvajtu, Alžiru, Kataru, Argentini – nabraja naš sugovornik iz Ureda predsjednice zemlje u kojima Hrvatska nema svog predstavnika. Ali ni to nije sve. Podsjeća da su prošle godine istekli četverogodišnji mandati u Sloveniji, Poljskoj, Kini, Španjolskoj, Češkoj, Indoneziji, Bugarskoj, Australiji, BiH, stalnom predstavništvu u EU. – Tu su i tri zanimljiva konzulata u Muenchenu, Hamburgu i Stuttgartu.. Pa ljudi, treba bar napraviti rotaciju da ne ispadnemo neozbiljni u očima drugih zemalja – objašnjava naš sugovornik nezadovoljstvo predsjednice ignoriranjem. Izgleda da je dio problema i u tome što je Marija Pejčinović Burić krenula s nekim promjenama u radu ministarstva, a maknula je ljude koji su već uhodano znali procedure i bili spremni na odrađivanje posla. Teško je očekivati da ministrica Pejčinović Burić sve radi na svoju ruku i da samostalno ignorira predsjednicu. Iako su i Plenković i Kolinda Grabar Kitarović proeuropski i prozapadni političari iz HDZ-a, očito se njihovi animoziteti prelijevaju i na funkcioniranje unutar zemlje i vanjske politike. U svoje tri godine ovo nije prvi put da se Kolinda žali i na diplomaciju i rad Vlade. No ljetos se mislilo da je taj sukob gotov. Da se Vlada i predsjednica mogu dogovoriti barem o tome tko bi trebao predstavljati zemlju u državama Europske unije i svijeta. Sad je slučaj Borisa Blažekovića, koji je sa srednjom cestarskom školom trebao postati konzul u New Yorku, pokazao da je otvorena nova fronta. Prepucavanje zbog njega još traje, a različite su informacije tko ga je predložio.