Više vole pomagati nego izmišljati igre
VJERUJTE U NJIH Predškolci žele imati svoje mjesto u stvarnom svijetu, a u maštu se povlače kad im odrasli sve zabrane. Pustite ih da pomažu
Primijetili ste sigurno da se vaše dijete radije igra s daljinskim upravljačem i loncima nego igračkama. Iskoristite to! Dugo već znamo da djetetu za najbolji razvoj nisu potrebne skupe igračke, nego ljubav, pažnja i urođena im mašta. No ovo potonje je, tvrde znanstvenici, precijenjeno. Iako djeca uživaju u izmišljenom svijetu s izmišljenim likovima, već od dobi kad progovore znatno im je važnije sudjelovati u kućanstvu i pomagati. Nova istraživanja potvrđuju kako su djeca “programirana” više da pomažu nego da maštaju. Predškolci bi, primjerice, radije rezali mrkvu ili hranili mlađeg brata nego se pretvarali da to rade. Da realnost pobjeđuje maštu pokazalo je i američko istraživanje o navikama čitanja. Pokazalo se da mališani bolje uče kad su primjeri u knjigama pravi ljudi umjesto praščića i medvjeda. Odrastanje u kojem stvarnost pobjeđuje posebno se uočava u kulturama izvan gradskog, “zapadnog” okruženja. Kad odrastaju kao dio plemena ili na selu, djeca manje vremena provode u izmišljenom svijetu, a uglavnom su im dostupni alati kojima se koriste odrasli. U najgorem slučaju njihove replike. - Davanje kućanskih pomagala djeci i uključivanje njih u održavanje kućanstva stvara otpor kod mnogih roditelja kaže psihologinja Angeline Lillard sa Sveučilišta Virginia u SAD-u. Ističe kako roditelji preferiraju nadgledanu igru svojih potomaka te su mišljenja da preškolce i one mlađe treba štititi od njih samih. - Djeca vole raditi stvarne stvari jer žele imati ulogu u stvarnom svijetu. Naše društvo je malo pretjeralo u naglašavanju važnosti pretvaranja i maštanja u razvoju male djece - tvrdi Lillard. Također, smatra i da je zabranjivanje djeci da diraju išta u kući razlog njihovu kasnijem otporu prema kućanskim poslovima, kad to napokon od njih roditelji zatraže. Čak i u SAD-u, gdje su djeca prezasićena superherojima i videoigrama, rezultat je bio takav da su djeca između 3 i 6 godina radije birala raditi stvari, nego se pretvarati da ih rade.