ME, ŠEFE! MOJ IDE NA STRUJU
O električnom autu sam sanjao u mladosti. Kad sam 1983. godine u magazinu Sam svoj majstor vidio električnog Fiću želio sam i ja napraviti električni auto, govori nam Roman Sajko (53) iz Zagreba, ponosni vlasnik dva električna Trabanta. Iako je po struci inženjer prometa i nikada nije imao doticaj s elektrotehnikom to ga nije spriječilo da ispuni svoj san iz srednje škole. Prvi auto kupio je za 600 kuna 2004. godine. Trebalo mu je čak tri godine da ga prebaci na električni pogon. Drugi je nabavio 2012. preko oglasa. Platio ga je također 600 kuna i ukupno u njega uložio oko 4500 eura, ali ga je za razliku od prvoga na električni pogon prebacio za samo šest mjeseci. - Kad sam prvi auto krenuo prepravljati nisam imao puno iskustva pa mi je u početku pomagao jedan dečko koji se razumio u elektrotehniku. No on je brzo odustao kada je vidio da se radi o relativno složenom procesu. Nakon toga sam krenuo čitati po internetu, raznim enciklopedijama i puno sam naučio - kaže Sajko. Morao je eksperimentirati da dođe do željenog cilja. Iako su mu se prijatelji smijali kada im je rekao što planira napraviti, Roman nije odustao. - Prvo sam izvadio benzinski motor i stavio elektromotor koji se spoji preko prirubnice na mjenjač. Ugradio sam akumulatore i kontrolor koji onda daje struju motoru - kratko i jasno objašnjava Sajko. Dodaje kako će uvijek pamtiti kada je 2007. godine. u prvom Trabantu provozao Matu Rimca. - Kada je tek kretao sa svojom kompanijom nazvao me i dogovorili smo se da ću mu pokazati Trabanta. Provozali smo se i bio je oduševljen - prisjeća se Sajko. S Traubekom kako ga zove, svaki dan ide na posao, a sto kilometara ga košta samo 8 kuna. Također nema prevelike brige o limenom ljubimcu. - Nema ulja, antifriza, filtera ni svjećica. Jedino treba pumpati gume i glancati ga. Treba puniti akumulator ali to je kao točenje goriva - objašnjava Roman. Najčešće ga puni u svojoj garaži. Treba mu pet sati da ga napuni, a po Zagrebu ga puni besplatno. - Kako je sve više punionica u Hrvatskoj sada se usudim sve više putovati s njime. Bio sam do Trakošćana, Bjelovara, Koprivnice i nadam se ići sve dalje s njime - govori Sajko. Bilo bi mu žao prodati ga. Ponuda bi trebala biti izdašna.