‘LANI JE SAMO JEDNO DIJETE POSVOJENO’
BIROKRATSKE ZAVRZLAME U 25 godina rada ravnateljice, iz Nazorove udomili su 750 djece, na godinu u prosijeku njih 30. Lani se sve usporilo, kaže zbog sporosti centara za socijalnu skrb
Jasna Ćurković Kelava (58) na čelu Dječjeg doma Zagreb već je 25 godina. Kaže kako je situacija teža nego kad je počela raditi, ali u tome pronalazi izazove za nove ideje i projekte. Dom je u procesu transformacije, a potrebe za smještajem ugrožene djece su sve veće. Kako ste došli u Zagreb? Živjela sam u Bosni, a u Splitu sam bila na specijalizaciji iz pedijatrije. Suprug mi je poginuo pa sam, bježeći od rata, sa tada maloljetnom kćeri stigla u Zagreb 1992. godine. U to vrijeme se tražio ravnatelj doma u Nazorovoj. Dobila sam ponudu da preuzmem tu funkciju i pristala sam. Kakva je tada bila situacija? To su bile ratne godine. O Nazorovoj sam znala samo načelno, i tek kad sam počela raditi pobliže sam se upoznala s problematikom. Za mene je to bio veliki izazov. Područje mi je bilo vrlo blisko i shvatila sam da ovdje mogu dati puno više nego u zdravstvu. Djeci sam mogla pomoći konkretnije i brže u životno ugrožavajućim situacijama i mogla sam biti kreativnija te korisnija djeci kao ravnatelj jedne posebne ustanove nego kao pedijatar u ambulanti. Moja struka je ovom poslu višestruko korisna. Što se sve promijenilo u sustavu do danas? Iako su pomaci iz moje perspektive jako spori, itekako ih ima. Neumorno sam uz suradnike radila i radim na tome da se svakom djetetu osigura obitelj. Djeci dugoročno nije mjesto u institucijama i ovo je samo usputna postaja. Barem bi tako trebalo biti. Tada je u svim našim podružnicama bilo oko 350 djece, a danas ih je oko 200. Poboljšali smo standarde skrbi, pa je tada u grupi moglo biti i do 10 male djece, danas ih ne smije biti više od pet. Kad već mališani žive takav život da moraju biti ovdje, trudili smo se da im ne nedostaje ništa od materijalne i stručne podrške. Željeli smo iskorijeniti stigmatizaciju domske djece i vjerujem da smo u tome donekle uspjeli. Naša djeca danas imaju dobre materijalne mogućnosti te kvalitetnu stručnu skrb i u tome imaju možda čak i više nego 80 posto djece u svojim obiteljima. Pobrinuli ste se i za to da nakon izlaska iz Doma imaju budućnost. Zašto? Da, mi smo prvi u Hrvatskoj prije 21 godinu pokrenuli projekt stambenih zajednica za mlade.