Izum lonaca i tava jedan je od najvećih napredaka u ljudskoj povijesti, kaže Bee Wilson, autorica knjige “Consider the Fork: A History of How We Cook and Eat”.
Većina ljudi se pri pomisao na kuhanje uglavnom sjeti slasnih jela i recepata, a ne povijesti kuhanja i kako su ljudi uopće došli na ideju da nešto skuhaju. - Arheolozi procjenjuju da su najstariji lonci izrađeni 10 tisuća godina prije Krista te da su ih izradili ljudi inspirirani školjkama i oklopima kornjača navodi Wilson. spašavao živote. - Prije izuma posuđa ljudi su morali žvakati hranu što je značilo da bi oni koji nisu imali zube doslovno umrli od gladi. S obzirom na to da su mnogi gubili zube zbog ozljeda ili bolesti, ovo je bio ozbiljan problem i prijetnja - pojasnila je Wilson. S izumom lonaca ljudi su dobili mogućnost kuhati juhe, pasirati povrće i raditi kaše, čime su mnogi životi spašeni. U to vrijeme je velika opasnost prijetila i od trovanja jer je neka hrana izrazito otrovna kad se jede sirova, poput tapioke, koja je danas jedan od najvažnijih izvora ugljikohidrata. Sirova sadrži visoke doze cijanida te je opasna po život. Uz ova saznanja usko se i veže S vremenom se kuhanje na vatri moderniziralo, a plinski štednjaci pojavili su se već 1880-ih, dok su od 1920-ih električni štednjaci počeli stjecati sve veću popularnost. Rezanje je pak jedan od prvih i najprimitivnijih načina obrade hrane. I nije svojstven samo ljudima, čak i majmuni i čimpanze režu svoju hranu. - Najstarije sprave za rezanje hrane napravljene su od kamena, prije 2,6 milijuna godina, što je 2,5 milijuna godina prije prvog lonca, a danas je život bez ovih proizvoda nezamisliv - kaže Wilson.