Krenuo pješke u Italiju pa stradao
IDE U JEŽEVO Libijac Said S. kao slijepi putnik brodom je stigao do Hrvatske. Kraj Zadra ga je udario automobil i sad je ozlijeđen u bolnici
Malim brodom prevezli su me do velikog. Ukrcao sam se na brod koji prevozi naftu. Sredio mi je to krijumčar za 1500 dolara. Tamo sam se krio 15 dana. Davali su mi krumpir i cigarete. Htio sam doći do Italije i tražiti azil. Iskrcali su me noću u nekoj luci u Hrvatskoj, kazao nam je Said S. (53) iz Bengazija u Libiji. On se ovih dana nalazi u zadarskoj Općoj bolnici, na Odjelu kirurgije. Liječi se od ozljeda dobivenih u prometnoj nesreći. Jednu je noć, lutajući uokolo, prespavao u murvičkoj šumi, a u četvrtak ga je oko šest sati, dok je prelazio prometnicu izvan pješačkog prijelaza u tome mjestu na zadarskoj periferiji, udarilo vozilo. Fiatom Punto zadarske registracije upravljao je 20-godišnjak. U bolnicu ga je dovezla Hitna pomoć, teško ozlijeđenog. Stradao mu je grudni koš. Kako govori samo arapski, nisu se mogli sporazumjeti, a nije imao ni dokumente. Identitet su mu otkrili policajci, koji su na razgovor došli s prevoditeljem. - Riječ je o državljaninu Libije koji je u Hrvatskoj boravio ilegalno. U nesreći je teško ozlijeđen, no izvan je životne opasnosti. Nakon što se oporavi, prebacit će ga u Prihvatni centar za strance Ježevo u Zagrebu - rekao je Elis Žodan, glasnogovornik zadarske policije. Slijepi putnik s broda za prijevoz nafte dobit će i prijavu za nezakonit prelazak granice. - Krenuo sam pješice u Italiju da zatražim azil. Hodao sam 4-5 dana dok nisam doživio prometnu. Imao sam 1200 kuna sa sobom, a sad ih više nemam. Najgore mi je što ne znam gdje su mi žena i dvoje djece. Nisam ih vidio godinu i pol dana. Kad su počeli neredi u Bengaziju, bio sam u pustinji, a svekar mi je pokupio suprugu i djecu da ih skloni na sigurno. Samo se nadam da su dobro - kaže Said. Istodobno, organizacije civilnog društva jučer su predstavile četvrto izvješće o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima izbjeglica iz RH. Upozoravaju kako nije riječ o izoliranim slučajevima nego o planskim mjerama i uskraćivanju pristupa međunarodnoj zaštiti. Radi se o cijelim obiteljima s malom djecom, koji noći provode u šumi, ali ne žele zvati pomoć jer se boje da će ih policija, umjesto da im pomogne, vratiti preko granice, upozoravaju udruge.