Javnost je napokon ugledala dugo čekani dokument Povjerenstva za sučeljavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Trideset stranica teksta dočekano je, s desnice i ljevice, jednoglasnom osudom, čiji je na trenutke histerični ton dao naslutiti

Ovaj tekst - koji je dr. Sanja Barić nazvala “draguljem humanosti” - jasno stavlja do znanja da “Za dom spremni” nije stari hrvatski, nego ustaški pozdrav, zauvijek je zabranjena kokarda, kao što je zauvijek skinut s dnevnog reda suludi pokušaj stigmatizacije zvijezde petokrake. Ostaje dvojba hoće li toleriranje pozdrava “Za dom spremni” u nekim prigodama, iako je osmišljeno kao iznimka, biti iskorišteno kao univerzalno opravdanje (iskustvo nas upućuje na oprez), no to treba ostaviti praksi, sudskoj i društvenoj. Iz samog dokumenta jasno je vidljivo da Vijeće ovaj pozdrav smatra danas, kao i u Domovinskom ratu, protivustavnim, no dopušta iznimku - a sve što nije opravdana iznimka smatra nedopustivim. U dokumentu dalje piše kako je Ustavni sud izrijekom utvrdio da je nedvojben “karakter NDH kao negacije temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske”. Vijeće se pozvalo i na presudu Visokog prekršajnog suda u kojoj je utvrđeno da “...uzvik ‘Za dom’ uz odzdrav ‘Spremni’ simbolizira službeni pozdrav u vrijeme totalitarnog režima NDH te kao takav predstavlja rasističku ideologiju, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti...”. Pozdrav “Za dom spremni” djelomično je ipak izuzet iz bezuvjetne zabrane. - Uslijed propusta nadležnih tijela taj se pozdrav već više od četvrt stoljeća de facto i de lege vezuje (i) uz Domovinski rat. To danas u društvenim raspravama služi (i) kao dokaz da je značenje spornog pozdrava, proizašlo iz ustaškog režima, zbog njegova korištenja u kontekstu pravednog i legitimnog Domovinskog rata i samo ...postalo višeznačenjsko (pa bi ga zbog toga trebalo izdvojiti i podvesti pod režim višeznačenjskih spornih obilježja).