SUOČAVANJE S DEMONIMA

DUHOVI I DEMONI Tama potiče našu maštu na slikanje čudovišta u sjeni ili izvlačenje unutarnjih demona iz podsvijesti. Strah od nje uvijek je strah od nepoznatog koji se krije u tamnom kutu sobe

U moderno doba, u razvijenim zemljama, ne moramo se bojati noćnog napada grabežljivca ili upada ratnika iz neprijateljskog plemena. Umjesto toga, tama nam nosi drugu prijetnju - naše unutarnje demone. Noć je vrijeme kad naš um luta krajolicima podsvijesti. Dok ležimo pokušavajući zaspati, često primijetimo da zaranjamo sve dublje u svoj um. Brige, tuge i strahovi čije glasove tijekom dana ne čujemo od buke koju stvara uobičajena aktivnost izranjaju i šuljaju se u našu svijest. Bilo da tama potiče našu maštu na slikanje čudovišta u sjeni ili na izvlačenje naših unutarnjih demona iz podsvijesti, strah od nje uvijek je strah od nepoznatog - od onoga što se možda krije u kutu sobe ili što nas čeka u budućnosti. POGLEDAJTE MRAKU U OČI Izražen strah od mraka svrstava se u fobije i poznat je pod nazivima scotophobia (od grčkog skotos - mrak) i lygophobia (od lige - sumrak). Psihijatrija je razvila brojne terapije koje pobjeđuju taj strah, rekla nam je psihijatrica dr. Maja Vukoja iz Dnevne bolnice za afektivne poremećaje na KBC-u Rebro u Zagrebu. - Terapija izlaganja stresnom podražaju, u ovom slučaju mraku, može pomoći pacijentu da se suoči sa strahom, ali i da otkrije njegov uzrok. Tu treba podosta opreza i iskustva kako se ne bi stvorio suprotan učinak. Često se primjenjuje i kognitivno-bihevioralna terapija koja se temelji na trima elementima - misli, osjećaju i ponašanju. Ako promijenimo negativnu misao, mijenja se cijela trojka - kaže naša sugovornica. Ostale korisne tehnike uključuju psihoanalizu, koja služi ulasku duboko u ličnost i kompleksnost problema te hipnozu, jer su strahovi ponekad vrlo kruto ugrađeni u našu podsvijest. - Autogeni trening i tehnike disanja također su od velike JEZOVITI NOĆNI POSJETITELJI - DUH ILI HALUCINACIJA Ukazivanja noćnih posjetitelja tik pred uranjanje u san ili neposredno poslije buđenja zastrašujuće je iskustvo koje bilježe još stare kronike. Žrtve ove pojave kažu da su im se nepoznata bića ukazala dok su bile u stanju paralize sna. U ovom stanju pojedinac se osjeća svjesno i budno, ali se ne može pomaknuti niti govoriti, što mu nanosi jaku neugodu i anksioznost. Španjolka Eugenia Hernández iz La Nucije kraj Alicantea opisala je svoje iskustvo reviji Ano Cero. - Bilo je to u svibnju 2014., ne sjećam se datuma. Legla sam oko 23 sata i neko vrijeme pregledavala mobitel. Ležala sam na leđima i u jednom trenutku osjetila da se ne mogu pokrenuti. Najednom sam ugledala neko stvorenje kraj kreveta. Savršeno sam vidjela kako izgleda. Bio je visok oko 190 cm i nosio sivo usko odijelo. Bila sam paralizirana. Nisam mogla govoriti niti se pomaknuti. Jedino sam mogla micati očima. Imala sam otvoren prozor, a u sobu je ulazilo svjetlo ulične svjetiljke. Biće je bilo mirno i pozorno me promatralo. U rukama je držalo nešto crno i pravokutno. Pokušavala sam se pomaknuti da upalim svjetlo i dozvati cimericu, ali nisam uspijevala. Kad sam se uspjela pokrenuti, učinilo mi se da je to trajalo pet minuta, no kad sam pogledala na mobitel, shvatila sam da su prošla dva sata. Psihijatri ovakve pojave smatraju halucinacijama uzrokovanim osobitim radom mozga tijekom paralize sna. Tad se mozak nalazi dijelom u stanju budnosti, a dijelom u fazi sanjanja (REM faza). Prema toj teoriji, bića ili stvari koje ljudi viđaju tijekom paralize sna nisu stvarni noćni posjetioci, nego priviđenja uslijed budnog sanjanja.