‘DINO JE BIO OTKAČEN, ALI I GENIJALAC’
RAVLJALI KOMBI I UGLEDALI MEDVJEDICU KOJA JE KRUŽILA OKO NJIH I TRAŽILA MLADUNČAD
Studirao sam elektrotehniku i, da sam postao inženjer, ne bih živio od glazbe, ali bih živio za glazbu. Kad su dvojbe nestale, preda mnom je bio rizičan i krivudav put, za mene jedini, kaže Neno Belan (56). Ulazak u glazbene vode pamti po prepoznavanju te strasti, svog puta. A pred Sinišu Škaricu tad je stao s tekstopiscem Robertom Ćaletom Čarlijem. - I dobro je da je bilo tako. Ja bih ionako bio ostao bez teksta - rekao je Belan. Od tada je, kaže, prošlo više od 30 godina. Ili 30 sekundi, minuta..., a ništa se bitno nije promijenilo. Prve svirke pamti po entuzijazmu, zanosu, očajnim okolnostima, opskurnim klubovima i romantičnim plažama. I po snazi koju mu je davala pozornica. Kreativnosti koja je tad bila neobuzdana, luda, nova... - Kao neka groznica. Osjećaj da su to moje pjesme, moje sanjarije i da ih sada dijelim s publikom te da ih ta publika prihvaća i voli, bilo je nešto najbolje što sam dotad iskusio - kaže. Belan nije tip od nostalgičnih sjećanja. Tvrdi da svako razdoblje života donosi nešto specifično, sebi svojstveno i dobro. Osamdesete su bile godine rađanja jedne velike priče. - Bili smo dorasli velikom tržištu. To je bio sjajan osjećaj, za sve nas koji smo tad počinjali. Meni osobito, jer sam uvijek imao svoj stil, posebni zvuk, malo drukčiji put. Svirao sam glazbu koja je i tad bila posveta nekom prošlom vremenu. Ali ljudi su je čuli, zavoljeli. Vole je i danas. I danas je za mene uvijek malo bolje nego jučer i malo lošije nego sutra - rekao je Belan. Kad je tih ‘80-ih otišao u vojsku, kolega Boris Hrepić Hrepa je “posudio” njegovu gitaru. Belan danas kaže da mu to nimalo nije zamjerio. - Uostalom, u vojarni sam imao drugu, sasvim običnu, ali meni vrlo važnu gitaru. Sve dok je jedanput supatnik iz spavaonice nije uporabio u tučnjavi. Iza vrata sam vidio kako vitla mojom gitarom, kako mu služi kao reket i kako je njom odalamio drugog po leđima tako jako da se čuo onaj strašni zvuk. Gitari je puknuo vrat i više joj nije bilo pomoći. Sreća da je ona druga bila na sigurnom. Kod Hrepe - prisjetio se Belan.