Najdraži medo pomaže odrasti

PRIJELAZNI OBJEKT Igračka im pruža utjehu i mirisom podsjeća na sigurnost, ali postupno će izgubiti na važnosti

Gotovo svako dijete ima omiljenu igračku, plišanca ili dekicu koju ima stalno uza sebe, bez koje ne želi ići spavati i koja, kad se zagubi, uzrok je velikog nezadovoljstva i plača. Taj najdraži predmet bez kojeg dijete ne može u psihologiji se zove prijelazni objekt te je njegovu važnost u razvitku i socijalizaciji djeteta proučavao još 1951. godine engleski pedijatar D. W. Winnicott. Naime, od rođenja beba stavlja u usta prste ili šaku kako bi stimulirala usnu zonu, zadovoljavajući tako svoje porive i osjećaj olakšanja. Dijete u oralnu fazu ulazi od rođenja, i to na način da kroz sluznicu usta upoznaje svijet te doživljava ugodu i neugodu. Nakon nekog vremena, najčešće od 6. mjeseca nadalje, dijete si nesvjesno odabere najdražu igračku za spavanje ili utjehu. Dokazano je da pomaže, pogotovo kad se dijete boji, a roditelji nisu u vidokrugu. Tad plišanac ili dekica postaju najbolja zamjena. To je prvi predmet koji dijete posjeduje,a potreba za njim se posebno pojačava krajem prve godine, kad dijete počinje ubrzano otkrivati svijet oko sebe i lagano se odvajati od majke. Ta pojava je posve normalna, a čak je i zdrav proces odrastanja. Također, mora li dijete u bolnicu ili će zbog nekog drugog razloga biti dulje odvojeno od majke, psiholozi kažu da je poželjno da dijete ima uza se omiljenu igračku. U slučaju da je izgubi ili mu se oduzme, to će u njemu izazvati tugu i frustraciju. Dijete neće pristati ni na zamjenu stare igračke novom, jer nova igračka nema miris na koji je dijete naučeno i nije “personalizirana”. Omiljena igračka za dijete ima simboličko značenje pa treba poštovati odnos koji je izgradilo. Stoga, koliko god vam se čini čudno da vaš četverogodišnjak svugdje sa sobom nosi svojeg plišanog prijatelja, pustite ga i ne brinite se. Taj plišanac će postupno gubiti značaj u djetetovu životu, no vrlo vjerojatno nikad neće biti u potpunosti zaboravljen. Uostalom, koliko tridesetogodišnjaka poznajete koji svugdje sa sobom vuku svojeg najdražeg plišanog medu?