Kad sam objavio ‘Čerge’, prvi put sam okusio zavist, pakost, zlobu i nerazumijevanje. Govorili su kako kao roker mogu pjevati ‘Čerge’? A kad su kritičari pjesmu proglasili šundom, slavio sam, jer sve što su oni tad kudili, ostalo je vječno, priča Pejakovi

Potkraj 1971. ga je Zdravko Čolić, koji je tri mjeseca pjevao u Korni grupi, preporučio Korneliju Kovaču kao novog pjevača. Kornelije je vidio da je Čola pop pjevač, a bendu je, priča Zlatko, trebao divljak. koji je došao po njih. Kovač je poslije često isticao da je razdoblje s Pejakovićem bilo najplodnije razdoblje grupe. Na Eurosongu 1974. pjevali su “Moja generacija”. Tamo ih je zapazio menadžer Pink Floyda i ponudio im da budu predgrupa Floydima na 47 koncerata američke turneje. - Za talijansko tržište napravili smo LP ploču ‘Not An Ordinary Life’. Čovjek ju je slušao i nije mogao vjerovati da smo bend iz Jugoslavije. Onda je doznao i za nagradu iz Montreuxa. Došao je s ugovorom, a mi smo ga odbili jer smo već imali dogovoren nastup na ‘Vaš šlager sezone’. Obećanje je obećanje, tad je tako bilo, pa nikad nisam upoznao Floyde - priča Pejaković. ritmu. Obje su imale jako dobar uspjeh. ‘Hoću’ je bila na nekad strašno praćenom Radijskom festivalu, dugo se je vrtjela i ušla ljudima u uho. ‘Neću’ je bio veliki hit s albuma iz 1997. - kaže Zlatko. Iza njega je 50 godina karijere u kojoj mu, ističe, nikad nije dosadilo popesti se na pozornicu. - Dosadila mi je samo vožnja, transport od mjesta do mjesta. Da sam htio biti vozač, bio bih. Volim glazbu iznad svega, pjevanje, pjesmu, ali sam našao utjehu u toj vožnji - vozim, pjevušim, izmišljam pjesme - kaže Pejaković. Kod kuće voli poslušati Whitesnake, Deep Purple, Uriah Heep..., bendove koji su obilježili njegove početke 60-ih godina. U glazbenim krugovima poznat je po nadimku Žlica. - Kad sam bio klinac, nekih sedam godina, volio sam limunadu u prahu. Unutra je bila žličica, zapravo mjerica koliko citrona staviti u vodu. Ja bih to bez šećera stavio u usta i pjevušio s tom žlicom - prisjeća se. Jednom se zaigrao, zapjevao i progutao žličicu. Mama ga je upitala je li dobro, a Zlatko se samo iznenadio, ništa mu nije bilo. Čekali su dva dana da žlica izađe, a mama ga je po cijele dane zvala: ‘Žlica, žličica’.