A ČISTE ULICE

I NA PLUS I NA MINUS 40 Svima je teže raditi zimi. Većinu života su čistači ulica. Osim dokumenata, ključeva i novčanika, nalazili su i mrtve bebe... I VOLE I ŽIVE TAJ POSAO, NUDILI SU I NOVAC KAKO BI IH POKUŠALI ZAPOSLITI U ČISTOĆI

Kako bi na vrijeme stigao na posao u zagrebačku Čistoću, Zoran Ležaić (60) već 20 godina budi se prije zore. Da bi iz Blata, u kojemu živi sa suprugom, stigao do baze na Trnju mora promijeniti dva autobusa. U bazi je prije pola šest, a već od šest sati čisti ulice. - U Čistoći radim 20 godina. Prije ovoga posla promijenio sam pet tvrtki, a najdulje sam radio u tvornici tvrdog metala Sintal, i to 16 godina - govori Zoran. U Čistoći je, kaže, počeo raditi silom prilika. Sintal se zatvorio i nakon pet mjeseci na birou otvorila se prilika u Čistoći. Iako se nadao poslu mehaničara, jer mu je to struka, otkako je počeo raditi na trokolici nije više poželio raditi u radionici. - Meni je posao uživancija. Krećem se među ljudima, uvijek sam na svježem zraku. Ovo je toliko lijepi posao da onaj tko ga nije radio to ne može ni zamisliti kaže. Kad se tek zaposlio, obitelj ga je odmah podržala, a prijatelji su se znali šaliti na njegov račun, ali kad su vidjeli kakav je posao i koliko ga Zoran voli, shvatili su da je to doista prava stvar za njega. Mnogo ljudi ga je dosad pitalo za savjet oko zaposlenja u Čistoći. - Prije petnaest godina jedan mi je čovjek čak ponudio novac kako bih ga zaposlio. Naravno da sam ga odbio govori. Posljednjih 15 godina radi oko poglavarstva, Lisinskog i Glavnog kolodvora. - Svako jutro najprije pometem ispred Lisinskog i ispraznim košare. Zatim očistim parkirališta oko poglavarstva, dok još nema auta. Onda očistim autobusne stanice oko Glavnog kolodvora i ispraznim košare. Zatim odmorim 15 minuta, a dalje nastavljam prema Željezničaru, očistim parking i ponovno dolazim do Lisinskog. Dnevno napravim oko tri kruga - prepričava. Fizičke posljedice posla ne primjećuje, a kad ga kralježnica ili ruke zabole, smatra da su za to zaslužne godine. Jedino su za petni trn krive radničke cipele, ali ga ni to ne ljuti. - Da me ništa ne boli, to bi značilo da nisam radio ništa u životu - kaže Zoran. Radno odijelo koje nosi samo se jednom u 20 godina mijenjalo. Zoran svoj posao vidi kao i svaki drugi, ali mu je, kaže, kad počisti drago da vidi kako sve lijepo izgleda. Kaže da je imao i mnogo neugodnih situacija. Dob kod onih koji daju neugodne komentare ne igra ulogu. Najteže mu je raditi zimi. - Ima teških dana. Kiša, snijeg. A ti moraš raditi. Ali ima lijepih dana. Nisu svi ljudi loši. Jednom mi je prišla starica i rekla da me već godinama gleda kako čistim, pitala me kako sam, pohvalila moj rad i ponudila me kavom - kaže Zoran. Utrka čistača ulica na Trgu bana Josipa Jelačića za njega je događaj koji se čeka cijele godine. - Među zadnjima sam, ali to je uživancija - veselo kaže Zoran i dodaje da u mirovinu ide za točno godinu dana, s 41 godinom radnog staža. Njegov kolega iz Zadra također se budi oko 5 sati. Njegovo ime je Zdenko Bubnjar, ima 56 godina, suprugu i troje djece te njegovo “radno mjesto” je od Narodnog trga do negdje polovice Kalelarge. Ustaje ujutro u 5, na poslu je u 5.45 te, dok mnogi još spavaju, on i njegove kolege daju sve od sebe da se potvrdi nekadašnji slogan tvrtke - Zadar je lijep koliko je čist. Dvanaest godina je kao mornar kormilar plovio po svijetu. Vidio je svakih čuda, gradova i zemalja, a prije deset godina shvatio je da mu je toga dosta. Vratio se u rodni Prkos, mjesto u zadarskom zaleđu, i baš kao iz prkosa zaposlio kao čistač u Čištoći d.o.o. Zadar.