CUDESNA HRVATSKA
Zvonimir iz Zagreba i njegova Željka odvozili su najteži reli u Africi Priča o tri vrijedne Slavonke koje su odbile Irsku i Njemačku Djed Davor (76) igra vaterpolsku ligu u Slavonskom Brodu Teti Luciji je 2008. netko razbio prozor. Nekidan se krivac ispr
Ono što rade mnoge naše bake i smatra se tradicionalnim ručnim radom, Anita Žagar Brodar (45) pretvorila je u atraktivne dječje igračke. Made with love naziv je njenog obrta, točnije kućne radinosti, koji razvija već dvije godine. Anita je po zanimanju kemijski tehničar i cijeli je radni vijek provela radeći u velikim tvrtkama, s puno ljudi, sa strancima i u stalnoj komunikaciji. Prije pet godina bila je voditelj jednog hotela, radila je danonoćno i u tom poslu sagorjela. Jednog se dana probudila i rekla je “dosta je”. Ono što joj je godinama bila tek relaksacija, heklanje, odlučila je pretvoriti u vlastiti biznis. - Heklati sam naučila sam 12 godina, kad je moja mama, kao svaka mama na selu, rekla: ‘Ajde ti, curo, nešto nauči’. Moja pokojna prabaka je do zadnjeg dana heklala. Ja sam naučila heklati, mama je krojačica, a sestra zna štrikati. Tako da smo kreativna obitelj. Malo pomalo sam učila razne mustre, razvijala se. Kad su počela dolaziti sitna djeca u obitelji, onda sam im ja heklala igračke. Radila sam im one lutke koje se mogu nositi svuda sa sobom, kao lutke utjehe. Malo sam istraživala na internetu i otkrila da se heklanjem može puno toga izraditi. Moje lutkice proširile su se putem prijatelja i obitelji. Kad sam prije dvije godine odlučila napustiti svoj dotadašnji posao, odlučila sam da će to postati moj novi posao. Bazirala sam se isključivo na igračke i baby dekice. Ponekad po narudžbi izradim i neke veste ili haljinice - kaže Anita. - Prvu godinu rada posvetila sam predstavljanjima na sajmovima, radu na internet stranicama. Učlanila sam se u grupe kreativaca, sakupljala iskustva. Nisam znala kako će tržište reagirati pa sam koristila društvene mreže da to istražim. Većina moje prodaje je virtualna, što je i dobro jer dopreš do velikog broja ljudi, mali su troškovi, imaš priliku zadržati individualni pristup...
- Možete dati i mogućnost da oni naruče igračku kakvu žele, prilagodiš se bojom, oblikom, imenom, i slično. Internet oglašavanje znači dobro proučiti navike svoje ciljane klijentele - kad bebe spavaju, kad su mame u šetnji... Proučavala sam kako voditi virtualne kampanje, kako fotografija treba izgledati i slično. Sad sam došla u fazu da samo objavim novi proizvod i to je dovoljno - kaže Anita, za čije heklane igračkice i personalizirane dekice kupci čekaju po nekoliko mjeseci. Zbog toga radi svaki dan, cijeli dan, a njeni proizvodi našli su tržište i u Bosni, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji. - Radim kod kuće i odlično je to što ‘idem na posao’ u pidžami. Željela sam posao u kojemu mogu organizirati svoje vrijeme onako kako hoću. Kad radiš ono što voliš zapravo nemaš osjećaj da radiš. Teško je savjetovati bilo koga, ali je možda potrebno reći da prije svega ne treba imati straha, ako ne probaš, ne možeš znati hoćeš li uspjeti ili pasti; ako se tome ne posvetiš, nećeš imati uspjeha. Potrebno je stalno se dokazivati. Treba biti realan u zahtjevima, prvu godinu posvetiti radu i razvoju, ne nadati se nekoj zaradi. Ja sam tek sada, nakon dvije godine, došla u fazu da zarađujem pristojnu plaću, ali ona ovisi o mom radu i trudu. Dobro je znati da u svojim rukama uvijek imam novac koji mogu napraviti - kaže Anita dodajući kako i posao od kuće ima dosta odricanja. Sretna je što joj u svemu pomažu sin i partner, koji nekim danima skuhaju ručak i pospreme kuću.
ILI ĆEŠ USPJETI ILI ĆEŠ PASTI
Iako se u sva tri slučaja činilo da će uspjeh biti težak, dugotrajan, na kraju i upitan, sve tri su uspjele učiniti čudo. Danas imaju svoj brend, svoje izložbene salone, stalne kupce i velik broj pratitelja na društvenim mrežama. Druga uspješna poduzetnica je Bojana Ugrinović (49), koja kreira nakit. - Nakit izrađujem preko 20 godina. Počela sam ga raditi za sebe i prijateljice još u školi. Mama mi je nastavnica likovnog, pa sam, radeći s njom, otkrila da imam kreativnu crtu i smisao za boje. Tijekom godina razvila sam neki svoj stil koji su svi prepoznavali. Nakon gimnazije pokušala sam naći neki posao, ali nisam uspjela. Udala sam se, dobila djecu, bila kućanica dok oni nisu malo odrasli, a onda sam počela razmišljati da otvorim nešto svoje. Kupila sam materijale i malo se ozbiljnije posvetila izradi nakita kod kuće. Učlanila sam se u Udrugu kreativnih amatera i preko njih krenula po sajmovima, par godina imala štand na moru, i pojavljivala se gdje god sam mogla. Ispostavilo se da je to bilo pozitivno iskustvo, zalet mojoj ludosti i razlog zbog kojeg sam se odlučila otvoriti obrt - kaže
ULAZAK BEZ VELIKIH OČEKIVANJA
Bojana, koja je 2016. godine otvorila obrt, nazvala ga Bava, i veoma brzo dobila poslovni prostor u osječkom Pothodniku ispod glavnog trga, Trga Ante Starčevića. - Funkcioniram kao paušalni obrt, nisam u sustavu PDV-a, plaćam paušalni porez državi. Prvo sam zatražila poticaj za samozapošljavanje od HZZO. Nisam imala loše iskustvo jer su svi na koje sam naišla biti susretljivi; dali su mi sve potrebne savjete i usmjeravali me. Dobila sam poticaj i otvorila obrt i sve riješila bez većih problema. Poticaj koji sam dobila bio mi je dovoljan za početak. Nisam očekivala da ću u tom poslu odmah početi ostvarivati dobitak. Bilo mi je jasno da se moram prvo otkriti tržištu, naučiti se reklamirati i prezentirati. Bitno je u posao ući bez velikih očekivanja- savjetuje buduće mlade kreativce Bojana i dodaje da joj je žao što mladi danas odlaze, ali razmišlja da ni u Irskoj ili Njemačkoj nije baš bajno i da se možda prvo isplati probati ovdje uspjeti, ohrabriti se u nekoj svojoj ideji i pokušati nešto raditi. U širem centru Osijeka, u pješačkoj zoni, nalazi se izložbeni salon Simone design. Vlasnica Sanja Đaković (39) otvorila ga je prije dvije godine, ali njen kreativni staž dug je 12 godina. Svoj je obrt pokrenula nakon što je shvatila da će teško naći posao u struci, a ona je profesorica hrvatskog jezika i književnosti.
PRVI POKLONI PRIJATELJICAMA
- Kreativnost mi je hobi još od srednje škole; pravila sam poklone prijateljicama, nakit i torbe. Nakon fakulteta nisam znala što bih, pa sam otišla na more. Pet godina sam imala štand u Vodicama i prodavala svoje radove. Kasnije je otvorila obrt za modni dizajn na svoje ime, a protekle je godine dobila poticaj sa Zavoda za zapošljavanje. - Kada dobiješ poticaj, godinu dana imaš plaćeni poslovni prostor, olakšana je kupnja strojeva, alata, materijala i imaš vremena u godinu dana razviti posao. Za tih godinu dana moraš napraviti poslovni plan, izraditi kalkulaciju, ne smiješ imati minuse, inspekcije, odstupati od poslovnog
plana ili zatvoriti posao. Onda već imaš uhodan posao. I plasman je danas puno jednostavniji. Preko Facebooka i društvenih mreža praktično si ljudima u mobitelima svakog trenutka. To treba znati iskoristiti i zato marketing treba jako dobro odraditi. U tome mi pomaže brat, koji radi sa mnom - kaže Sanja, koja je salon otvorila jer se htjela približiti Osječanima. - Ljudi misle da sam iz Zagreba a ne iz Osijeka. Tu sam si zapravo napravila i salon i radionicu. Na poslu sam svakodnevno, tu kreiram, šijem, prodajem. U ovom izložbenom prostoru planiram organizirati i neke evente. Želim se širiti, ali je nevjerojatno da ne mogu naći žene koje bi radile, školovane krojačice. To zanimanje izumire - kaže Sanja. Materijale za svoje kreacije uglavnom nabavlja iz Njemačke jer to je u Hrvatskoj problem; nema dovoljno kvalitete, a cijena je visoka. (Danijela Mikola)