‘DJED JE JEDVA SIŠAO, KAKO SE NE OKRENUTI?
Bakici su ostali dokumenti na stanici, njen muž me zamolio da izađe i krenuo pješke, a jedva hoda! Morao sam se vratiti po njega, priča Vladimir
Treba izaći ljudima u susret. Smatram da sam ispravno postupio i apsolutno sam sretan, nemam riječi koliko me to veseli, a pomalo sam i ponosan na sebe, s veseljem u glasu govori mi Vladimir Juriša (54), vozač autobusa iz Trakošćana. U petak oko 6.30 sati vozio je autobus iz Lepoglave prema Varaždinu. Na stanici Kaniža u autobus je ušao stariji bračni par. Oboje su šepali, a gospodin je k tome i nagluh. Kupili su karte do Varaždina i sjeli na prva sjedala. - Nakon otprilike jednog kilometra gospođa se sjetila da je na stanici zaboravila papire. Zamolila me da stanem i pustim njenog supruga da se pješke vrati po papire na Kanižu - prisjeća se Vladimir. Stao je, pustio gospodina van i krenuo dalje. Kako kaže, gospođa je svom mužu na izlasku iz busa viknula da će ga pričekati na stanici u Ivancu. - Čim sam krenuo, sjetio sam se da oboje teško hodaju i da će gospodinu pješke trebati oko tri sata do Ivanca. Drugi autobus čekao bi minimalno pola sata - govori Juriša. Najviše ga se, kaže, dojmilo kada je gospođa svom mužu rekla ‘Ti se požuri, a ja bum te čekala u Ivancu’. - Pogodilo me to, gospon je jedva sišao s autobusa. Pomislio sam si kako će on jadan i koliko će ga ona morati čekati. U tom trenu, u doslovno dvije sekunde, spontano sam odlučio što ću i kako ću - prisjeća se naš sugovornik. Prošao je nekoliko metara dalje, a onda na velikom raskrižju okrenuo autobus kako bi se vratio po starca. Na cesti je u tom trenutku nastao pravi metež. Vladimir kaže da su ljudi trubili, psovali i negodovali. Autobus koji je vozio bio je pun puncat. - U autobusu sam 25 godina, a ukupan staž za volanom mi je 35 godina. Uvijek ima problema, kašnjenja, stajanja, ali mi smo uslužna firma. Ljudima treba izaći u susret, mi i živimo od tih ljudi - govori mi. Nakon što se vratio po gospodina, i on i supruga bili su izuzetno zahvalni Vladimiru. Htjeli su mu dati novce, ali je odbio: - Gospođa je inzistirala da gospodin ide sa mnom na kavu, ali nažalost morao sam voziti dalje. Tako smo se dogovorili da ćemo popiti kavu sljedeći put. (P. Osojnik)