AČITE PREGLEDE, PASILI ŽIVOT’...

MIJEHA REKLA: ‘ZNAM DA JE SVE IZA MENE’

Bio je dan kao i svaki drugi. Nakon posla došla sam kući i otvorila poštu koja me je čekala. Među poštom je bilo i pismo s KBC-a Rebro, gdje sam bila na redovitome mamografskom pregledu. Kuvertu sam s nestrpljenjem otvorila i pročitala nalaz. Pisalo je (0). U prvi trenutak pomislila sam: ‘Pa to je dobro’, ali u nastavku je pisalo: ‘Ako je zaključak vašeg nalaza obilježen brojevima 0, 3, 4, 5, javite se svojem liječniku opće prakse’, prisjeća se Zagrepčanka Jadranka Hrvoj (58) svojeg susreta s bolešću. Odmah je, nastavlja, nazvala svoje osiguranje i rekla im nalaz mamografije. - Inače uvijek traže uputnicu od liječnika, ali ovaj put nisu ništa tražili te su mi rekli da će mi javiti termin ultrazvuka i pregled. Tog 18. 9. 2017. godine imala sam zakazan termin za ultrazvuk dojke, na koji sam otišla ne sumnjajući ništa. Pregledavajući me ultrazvučno, lice liječnika nije baš bilo vedro. Obavio je pregled i počeo čitati stare nalaze. Vidjela sam da nešto nije u redu i bojažljivo ga upitala: ‘O čemu je riječ?’. Rekao je: ‘Ništa, još jednom moram vidjeti, ostanite mirni’. Opet je uzeo sondu i počeo pregledavati. ‘Ovo što vidim ne sviđa mi se i mislim da čvor u desnoj dojci nije bezazlen’, bio je njegov komentar. ‘Imate karcinom i najbolje da se odmah javite na Institut za tumore’ - prisjeća se Jadranka, koja radi u knjigovodstvenom servisu. Ordinacija se odjednom počela okretati oko nje. - Nisam vjerovala svojim ušima. Pomislim: ‘Pa ovaj doktor nije sav svoj. Što to priča?’. Sa suzama u očima obukla sam se i krenula. Ipak malo ljudskosti je u njemu proradilo i rekao je da bi bilo dobro napraviti punkciju. Ne moram se bojati jer s dijagnozom koju će mi napisati svugdje će me odmah primiti i neću dugo čekati. Jer stvar je ozbiljna i hitna - govori Jadranka. Sa suzama u očima sjela je na mokre stepenice poliklinike ni ne osjećajući kišu koja je padala. - Tog trenutka imala sam osjećaj da gledam smrti u oči. Nisam mogla vjerovati da mi se to događa. Prvo sam pomislila s kim ću to podijeliti, mami to ne mogu reći. Što ću sad? Pokušala sam se pribrati. Rekla sam si: ‘Jadranka, pa ti si vjernica, vjeruj da je Gospodin jači od ovoga’. Ali bol, tuga, suze su tog trena prevladavale - govori Jadranka Hrvoj, praktična vjernica koja svakodnevno odlazi na misu. Krenula je kući i sve je izgledalo manje strašno kad je počela hodati. Moguće je da se liječnik prevario, pomislila je. Kako može s jednim ultrazvukom napisati takvu dijagnozu?! - Dok sam tako hodala, nazvao me moj prijatelj, svećenik kojeg sam nekoliko trenutaka prije pokušala dobiti na mobitel. Već sam se pribrala i normalno sam s njim razgovarala, ali nisam izdržala da mu ne kažem što mi se događa. ‘Znaš, meni je upravo dijagnosticiran karcinom dojke, mogu li doći malo k tebi?’. Rekao je: ‘Bez problema, samo dođi’. Kad sam došla kući, nisam se dobro osjećala. Tlak mi je bio 180/120. Nakon što sam malo prilegla, ustala sam i otišla do svećenika koji mi je podijelio sakrament bolesničkog pomazanja. Vratila sam se kući kao da se to meni ne događa - priča Jadranka. Iako su joj rekli da će nalaz punktacije dobiti u roku od tri do pet dana, već drugi dan zvonio joj je mobitel. "Vaš nalaz nije dobar i hitno se morate javiti u neku od bolnica radi daljnjeg liječenja“. Mnogo mirnija, otišla je po nalaz i s njim kod liječnice opće prakse. Bila je puna razumijevanja, sućuti i utjehe. Jadranka je trebala na operaciju. No zbog puta u Fatimu, koji je uplatila, termin za operaciju pomaknuli su joj za mjesec dana. - Nisam željela da puno ljudi zna za moje stanje, pa sam u početku skrivala dijagnozu. Ali s obzirom na to da sam članica Zajednice Krvi Kristove, a svi smo kao mala obitelj, brzo se pročulo. Danas mi je drago da je tako bilo jer svi su ti ljudi molili za mene. Bila je to moja snaga u toj bolesti. Znala sam reći: ‘Samo zbog vaše ljubavi i brige ne smijem biti bolesna te ću ozdraviti’. I svi prijatelji bili su uz mene i od srca im želim zahvaliti na ljubavi i brizi. Osjetila sam da nisam sama - govori Jadranka. Operacija je protekla dobro. Kad su je sestre upitale koju su joj “drogu” dali u operacijskoj sali da se tako blaženo smije, odgovorila im je: “Znam da je sve iza mene”. Zbog ranog otkrivanja tumora Jadranka nije morala ni na kemoterapiju.