Reforme: Dijete ad se osjeća dobro

ideja o odgoju i obrazovanju djece kreirala svoj pristup kurikulumu. razgovaramo s učiteljicom. Jako je smiješna i draga i na svakakve dobre načine nas uči - rekla je učenica Iva Galetić. Kako u prvom razredu nisu sva djeca svladavala čitanje istim tempom, učiteljica je zamolila roditelje da dođu na nastavu i pomažu joj. - Mame su radile s onim učenicima kojima je išlo bolje, a ja s onima kojima je teže išlo. Tako nitko nije bio zanemaren zbog toga što mu možda ide bolje ili lošije. I tako smo uspjele, svi su na kraju prvog razreda čitali kaže s osmijehom. U želji da nastavni sadržaj učini što zanimljivijim, u prva dva razreda ponekad je iznenada na ploči napisala PSIČ, što znači “Pusti sve i čitaj”. - To je vježba iz programa Korak po korak, a cilj je navesti djecu da čitaju što više. Tome smo pristupali kroz igru - ja bih na ploču napisala ‘PSIČ’, a oni bi trebali zgrabiti bilo što za čitanje i čitati. Moja je briga bila da u razredu uvijek bude dovoljno sadržaja: knjiga, slikovnica, stripova, bajki, priča - kaže Mapilele. Znanje učenika ne provjerava samo na uobičajenim testovima. Iz likovnog, primjerice, radove ocjenjuju svi skupa, što je važno radi samoprocjene. Zadnju riječ ipak daje učiteljica. - Kad smo pročitali lektiru, radili smo lektiru iz vrećice. Na vrećici smo trebali nacrtati neku ilustraciju, napisati ime pisca, kad je napisana knjiga, najsretniji i najtužniji događaj, a u vrećicu smo trebali staviti pet predmeta koji su se pojavili u lektiri. Ako je netko popravljao nešto čekićem, onda čekić i slično, i kasnije smo razgovarali o tome - kaže učenik Fredi Pavlović. Pozitivna atmosfera u učionici učenicima uljepšava vrijeme u školi, te zbog toga lakše pristupaju svemu što uče. - Dijete uči samo kad se osjeća dobro - kaže Marija Mapilele.