Moj je stav da svijetom treba hodati otvorenih očiju, gledati druge i njihove potreba te pomoći kad se može. Tome poučavam i svoje učenike jer škola je prije svega odgojna, a ne samo obrazovna ustanova, kaže učiteljica Mapilele.

Iako smatra da je u razredu previše djece i da bi bilo lakše da su na taj broj djece dvije učiteljice, ona ne bježi od posla. Štoviše, ona ga sebi i djeci dodatno stvara. - Mislim i da će djeca prije napraviti ono što vide da odrasli rade nego ako im samo govorimo što je dobro i pošteno. Zato mi barem jedanput godišnje za djecu iz sigurne kuće pečemo kolače, djeca im pakiraju svoje igračke... - kaže Marija. Ona akcije ne planira, organizira ih prema prilici. Za Dan kruha učenici su pekli kruh i potom ga odnijeli u udrugu Nova budućnost, za djecu odvojenu od roditelja. Za Dan sreće, koji se obilježava danas, u školi će prodavati različite rukotvorine. Na taj se način uče poduzetništvu, ali i raspoređivanju novca za pravu svrhu, kaže Mapilele. - Najteže je naučiti ih da budu svoji, da se ne vode onim što kaže društvo, što kažu drugi, što je moderno. Naučiti ih tablicu množenja, pisati i čitati je lako, ovo je najteže i na tome najviše radimo - kaže. S kolegicama učiteljicama napisala je integriranu bilježnicu “Dan po dan”, u kojoj su zadaci osmišljeni tako da potiču kritičko mišljenje, a problemima se pristupa cjelovito i znanje iz pojedinih područja se umrežava. - To je općenito moj pristup radu - učimo za život, ne za školu, zato ni u bilježnici nema strogog odvajanja nastavnih predmeta. Najradije bih da u školi nema zvona, jer nas zvono svakih 45 minuta trpa u neku drugu kutiju. U radu maksimalno brišem te granice, a rezultati učenika su sjajni - govori. Osim toga, Marija je s prijateljicom ilustratoricom Brankom Hollingsworth pokrenula Plavi bor, znanstveno-kreativne radionice. - Vodimo Malu školu stripa i kreativnog pisanja za osnovnoškolce. Tu je i program Mudroglavci, art&craft za klince, jer smatramo da se djeca premalo umjetnički izražavaju, a rad rukama je vrlo važan, ali zapostavljen. Posljednji program je Štrikam&spikam, program kreative za odrasle žene, gdje se opuštamo uz kavu, čaj i ručni rad - bez peglanja, djece i muževa kroz smijeh kaže Marija. - Škola je posljednji bastion kulture, moramo je čuvati. S reformom ili bez nje, ja ću nastaviti raditi ovako - zaključuje omiljena učiteljica.