Mitovi o hrani: ajčica i jabuka imaju zle moći

‘ZABRANJENA’ HRANA Rajčice su u 18. stoljeću smatrali otrovnima, češnjak je nazivan vulgarnim, krumpir opasnim...

seksualnu želju. Uzgoj krumpira bio je zabranjen sve do kraja 18. stoljeća, dok pionir agrikulture Antoine-Augustin Parmentier nije počeo posluživati jela od krumpira. Nijemci i Talijani nisu imigrirali u te zemlje i napravili preokret s tim nekad “zabranjenim” povrćem. Šampinjoni su, pak, do 1980-ih bili smatrani “otpadom”, no tad su označeni kao zdrava zamjena za meso te su osmišljeni brojni recepti za njih. Kikiriki je nekad bio smatran hranom za najsiromašnije i stoku. Krajem 19. stoljeća P. T. Barnum je u svojem cirkusu počeo prodavati vrući pečeni kikiriki, a taj su primjer ubrzo počeli slijediti i stadioni za bejzbol. I botaničar George Washington Carver početkom 20. stoljeća razvio je oko 100 recepata koji su sadržavali kikiriki. Maslac od kikirikija nekoliko je godina kasnije još više popularizirao kikiriki. Zobena kaša u SAD-u je također bila smatrana isključivo hranom za životinje, sve dok njemački imigrant Ferdinand Schumacher nije ponudio zob kao doručak. Pileća krilca bila su smatrana puno manje vrijednim dijelom pileta koji se uglavnom koristio za juhe. Prvi put su pržena i ubačena u ljuti umak 1960-ih te su ljudi poludjeli za njima. Regionalna delikatesa polako je pridobila naciju. I hamburgeri su u ranom 20. stoljeću bili smatrani “nečistom” hranom za siromašne. Svoj uspon doživjeli su zahvaljujući restoranima White Castle, koji je isticanjem bijele boje u nazivu dao dojam čistoće, i Steak ‘n Shake, koji je mljeo meso ispred ljudi. I jastog je u prošlosti bio smatram nepodobnim za jelo te su ga jeli uglavnom zatvorenici i siromašni. Sve do 19. stoljeća jastozi su smatrani smetnjom i korišteni su kao gnojivo nakon što bi ih našli na obali. Popularnost duguju američkoj željeznici koja ih je proširila.