KNJIGA TISKANA JE 1501.

- Uglavnom su to bile komercijalne knjige koje imaju grafike ili se bave okultizmom. Krađe je prvi primijetio jedan kolega koji je sve ispričao jednom policajcu, no policija nije reagirala. Tad je Budiša, koji je u to vrijeme bio voditelj Zbirke, počeo povlačiti knjige iz 16. stoljeća u trezor. Primijetio je da mnogo knjiga sa šifrom nije na mjestu, a to je značilo da je otuđena ili da nije dostupna. To mu je bilo sumnjivo pa je sve prijavio policiji - kaže nam Kosić. NSK se u to vrijeme nalazio na Marulićevu trgu u Zagrebu. Milles i njegovi prijatelji, kuhar Berislav Lacković i student Alan Mitrović, danju bi odlazili u NSK, gledali i raspitivali se za knjige. Potom bi iskoristili nepažnju i malo otvorili prozorsko krilo. Noću bi se vratili, provukli unutra i trpali knjige u vreće. Uvijek su pazili da za sobom ne ostavljaju tragove. Knjige koje bi vraćali na police slagali su pažljivo da nitko ne primijeti da su pomicane. U vrijeme Univerzijade zgrada se preuređivala. To je lopovima još olakšalo posao. Oko zgrade su bile postavljene željezne skele, a one su bile prekrivene jutanom tkaninom kako bi se što manje širila prašina. Ova tkanina im je dobro došla, štitila ih je. Oni bi se uveče naoružani sendvičima i kokakolom neopaženi pentrali po skelama. Kroz pritvoreni prozor ulazili bi u prostoriju. Milles bi obično sjeo za neki stol, a ona dvojica su mu s polica donosili knjige. On bi ih pregledavao, odvajao bi one koje su mu zanimljive i stavljao ih u svoju vreću. Ponekad, vikendom ili praznikom, zadržavali su se u knjižnici i po nekoliko dana. Dolazili bi petkom, a odlazili u ponedeljak ujutro s punim vrećama. Svoj “prekovremeni i noćni rad” dobro bi naplatili. Ujutro 5. listopada 1987., kad je osoblje knjižnice počelo stizati na posao, zapazili su da su stakla prozora na prvom katu razbijena. Zatekli su nered.