No gdje došle, ljudi nas zovu u kuće da se ogrijemo, nude nas uštipcima. Voljeli bi oni da im dođemo i praznih ruku jer im dobro dođe društvo, kaže nam Gordana.

- Volonterke smo, radimo danonoćno iz ljubavi i zato što stvarno želimo pomoći. A ljudi to osjete i jako dobro reagiraju na nas - kaže njezina kolegica Vera Mataija (57). Treća članica ekipe je učiteljica kemije Eni Šafar (28). Upravo ju je poplava u Slavoniji prije pet godina “natjerala” da postane volonterka Crvenog križa, a članica interventnog tima je posljednje tri godine. - Gledala sam kako se voda izlijeva po Slavoniji i željela sam pomoći, ali nisam mogla jer nisam bila član ni jedne organizacije. Baš zato sam se učlanila u Crveni križ - kaže učiteljica. Njezinoj Osnovnoj školi “Zrinski Frankopan” u Gornjem Kosinju voda je taman došla do praga. Nastave ionako nema već tjedan dana i tko zna kad će ponovno početi. - U oba ova posla cilj je pomoći, ljudima da im bude lakše, a djeci da se razviju. I u oba slučaja na kraju dana, kad dođete kući, osjećate zadovoljstvo, pa ništa nije teško. U interventnom timu nas veseli rad jer pomažemo ljudima, i to onima koji su zbilja ugroženi i životi im se nalaze u opasnoj situaciji. Dostavama im omogućujemo da što lakše prežive katastrofu koja ih je zadesila. Temperature nisu baš ugodne, ali dobro se obučemo i nije jako naporno jer ima i drugih službi pa nas zapadne samo naš dio posla - kaže požrtvovna učiteljica Šafar. Da je to doista tako potvrđuje Milan iz Lipova Polja kojega “jake ženske snage Crvenoga križa” redovito posjećuju. - Cure su odlične! Ne samo da nam fizički pomažu i donose što trebamo, nego i popričaju s nama, kažu nam koju lijepu riječ te se mi odmah osjećamo bolje i sigurnije - kaže Milan iz Lipova Polja. Iako je volontiranje za heroine iz Crvenoga križa izvor zadovoljstva, priznaju ipak da su uvjeti u kojima rade iznimno teški. - Zadnjih dana vrijeme nam ne ide na ruku. Jako je hladno, pada snijeg, puše jak vjetar, a ni magla nije rijetkost. Na vodi temperatura bude i minus 10 i naravno da nam je hladno. Ipak, ne žalimo se. Mi smo cure koje su prošle posebne obuke Crvenoga križa koje su nas pripremile za sve uvjete, pa tako i ove zaključuje Gordana. Bok uz bok sa ženama iz Crvenog križa stala je i policajka Morana Vujić Pliverić (32). Ona na provi čamca koncentrirano gleda u duboku vodu, koja je nad koritom Like duboka i do 20 metara, kako bi čamac sa spasiocima i potrepštinama sigurno došao na cilj. Ona zadnja ulazi u čamac i prva skače u hladnu vodu, oprezno prije toga provjeravajući štapom koliko je duboka. Jer koliko god izgledala kao “mačka u čizmama” s bucama do bedara, lako se čovjek može prevariti pa skočiti u mrzlu vodu do pojasa ili dublje. Pitamo je li joj teže kao ženi nego što je to fizički snažnijem spolu. - Moje prijateljice to ne bi mogle, a i nekim dečkima bi bilo teško. Ja to radim s ljubavlju jer doista volim svoj posao pa mi nije problem. Uostalom, imam buce. Bilo mi je hladno u početku, a onda mi je jedan novinar dao vunene čarape pa je sad sve u redu - kaže nam interventna policajka Morana Vujić Plivelić (32).