Pravu gozbu svake godine prije Uskrsa prirede snaše, čuvarice starih običaja iz sela Semeljaca nedaleko od Đakova, kad ugoste kulturno-umjetnička društva iz okolice na manifestaciji zvanoj “Što su jeli naši stari u korizmi i za Uskrs”.

Čim otkriju svoje urešene košare u koje su spremile specijalitete iz požutjelih “teka” svojih baka, sve zamiriši zaboravljenim mirisima. Kako je Slavonija po blagodatima najbogatije gastronomsko podneblje Hrvatske, jer često je u svoje tanjure stoljećima pretakala okuse onih koji su kroz nju jahali, nešto od Mađara, nešto od Vojvođana, pa malo od Turaka, ipak je na kraju ostala prepoznatljivo svoja. Lišena nutricionističkih trendova, primjereno nezdrava i s izrazitim pretjerivanjem u energetskoj vrijednosti obroka zbog teškog težačkog rada, uvijek je PRIPREMA: Sjemenke suncokreta i oraha namočite u vodi preko noći. Ocijedite i dodajte nasjeckani češnjak, korijen celera, sušeni bosiljak, malo limunova soka, maslinova ulja i soli po ukusu. Smjesu stavite u blender i sameljite da se dobije gusta kaša. Po potrebi dodajte još maslinova ulja. Tom smjesom punite listove kiselog kupusa kao za sarmu. završavala u vrhu najukusnije i najbogatije kuhinje svijeta. Jesu li to znale slavonske snaše, kad su u korizmi i za Uskrs pripremale paprikaš sa suhim mesom, buncek s kupusom, sulc od svinjskih nožica i kožica, temfani grah s kobasicom, pite s kupusom, sirom ili bučom, knedle sa šljivama, zapečene palačinke s pekmezom ili sirom, supitu, fiš paprikaš s domaćim rezancima, pečenu ribu s krumpir-salatom i poderane gaće, teško je reći, no nekad se doista dobro jelo. Običaje se poštovalo i čuvalo. U korizmeno vrijeme znalo se što se i kad jede, kad se ide u crkvu i kako odjeven. - Spremalo se u rubine bijele, čiste, bez veza šarenog, za svaku nedilju kroz korizmu, tek se na Uskrsni ponedjeljak, kad se išlo čestitati rodbini, svečanije spremalo u svilu i vez - kažu semeljačke snaše.