RAKTOROM DO OPERE

I SVJETSKOG TENORA PIOTRA BECZALA UCJENJIVALI UOČI PREDSTAVE. MENE JOŠ NISU’

Njezin glas je bogat i moćan, on zrači u visine, u njemu se čuju zvona, tako kritičari opisuju nastupe Evelin Novak diljem svijeta. No žena bujne plave kose, u košulji na cvjetove i u trapericama, pozdravila nas je u kantini HNK za kavom i mineralnom tankim glasom poput dječjeg. A glas te žene uzdrmat će svaku molekulu atmosfere kad 23. i 25. travnja bude gostovala u operi “La Boheme” u HNK u Zagrebu. Gostovanje u sportskom žargonu zato što 33-godišnja Međimurka još od 2011. pjeva u Deutsche Staatsoper u Berlinu. A kako na gostovanja idu i navijači, tako će i njoj na predstavu doći, mislili smo, samo jedan autobus Međimuraca iz njezina rodnog kraja, u okolici Čakovca, a zapravo čak tri. Nju publika ne plaši, u Kini je nastupala i pred 4000 ljudi. No ovo će biti baš njezina publika. U operi inače zna biti i brutalno drugačije. Robertu Alagni su, primjerice, prije deset godina u La Scali nakon beznačajne pogreške u “Aidi” plaćeni diverzanti iz publike počeli vikati: “Buuu!”. Katapultirao im je prst srednjak u kombinaciji s bosanskim grbom i pokupio se s pozornice tako naglo da se zamjena Antonello Palombi nije stigao ni presvući iz traperica. - Pa to je poznato. Nedavno su Piotru Beczali, svjetski slavnom tenoru, uoči ‘Traviate’ u garderobu došli ‘loggionisti’. To je skupina ljudi koja još od doba Verdija pjevače uoči predstave ucjenjuje: ‘Želite li da vas mi iz publike dignemo u zvijezde ili da vas popljujemo? - objasnila nam je klasični reket. Njoj se to još nije dogodilo u profesiji koja je ispala puno opasnijom nego što smo mislili. A ne bi bilo fer. Od djetinjstva je bogomdana pjevačica. - I traktoristica! Nemojte to zaboraviti, ha, ha, ha! - uletjela je. OK, budemo i o toj temi. Čulo se, naime, da joj je od vozila najdraži kabriolet, ne BMW ili Mercedes, nego traktor marke koju u Međimurju zovu “Dajc-far”, a zapravo je ispravno Deutz-Fahr. - Istina, taj mi je nekak’ najdraži. Tata mi obrađuje 200 hektara i možete misliti kak’ moderne traktore ima. I koliko je puta već htio prodati taj ‘Dajc-far’, a ja mu nikako ne dam - rekla je. U njezinu kraju, kaže, u vrijeme njezina djetinjstva nije bilo vrtića pa je svaki dan provodila radeći s bakom i djedom u polju. “Uvijek sam imala žuljeve”, pokazala nam je dlanove. A kako nema braće, otac ju je vidio u ulozi “sina”. Tako je ona bila ta koja bi svaki dan, kad bi se vratila iz škole, sjedala za traktor.