SVOJ USPJEH DUGUJEM ŽENI I KĆERI
, TOMISLAV I VEDRAN IVČIĆ. NJIHOV ODLAZAK I DANAS JE RANA KOJA NIKAD NEĆE ZACIJELITI
Uspješan možeš biti samo ako ti je doma sve u redu, obitelj je temelj svega. Imao sam 18, a Jasenka 17 kad smo se upoznali. Osjetio sam nešto što ne mogu opisati. Od prvog dana išlo je u dobrom smjeru. Završili smo školu i od tada do danas smo zajedno, kaže Đani Maršan (73). Pjevač u skladnom braku ima i kćer Teutu, koja je diplomirala stomatologiju, a aktivna je u zaštiti životinja. Nakon dobermana, rotvajlera i njemačkog ovčara danas imaju mezimicu, maltezericu Linu, i puno mačaka. - Živo nam je, imamo obiteljsku kuću, vrt s desetak maslina. O svemu tome se brinem, za sve nađem vremena. I za skladanje, guglanje, vožnju bicikla... - priča Đani. Oduvijek je, dodaje, bio odgovoran, živahan dječak, ali ne i mangup. Roditelji nikad nisu imali problema s njim. Napravio bi tek poneki benigni nestašluk i bavio se raznim aktivnostima. Rado se prisjeti 50-ih i 60-ih u Zadru, kad im je mnogo toga bilo dostupno. - Filmovi, pjesme, traperice iz Italije ili Amerike. Slušali smo i pjevali Presleya, Raya Charlesa, Roya Orbisona, gledali filmove u kojima uvijek pravda pobijedi. Tu mladost ni za što ne bih mijenjao. I da imam opet 19, danas mi ne bi bilo lijepo kao onda. Sve ono što danas virtualno doživljavaju, mi smo opipali, proživjeli - priča. Tijekom njegova odrastanja svi su susjedi pjevali. U Zadru, a posebice u Arbanasima, kaže, to je uobičajeno. Poljoprivrednici su po doma pjevali operne arije. I Đani je pjevao od malih nogu. Prvi je doma imao gitaru, a devet godina mlađeg brata Tomislava i sedam godina mlađeg Vedrana Ivčića uveo je u svijet glazbe. - Upoznavao sam ih s važnim ljudima, s Perom Gotovcem, Stjepanom Mihaljincem, Nikicom Kalogjerom... Kasnije su krenuli svojim putem. Njihov odlazak je rana koja nikad neće zacijeliti. Naučiš živjeti s time, ali sjećanja ostaju. Pamtim rođenja obojice u stanu u kojemu smo živjeli. Čuo sam njihov prvi plač u kuhinji govori Maršan. Najljepšim trenucima života smatra mladost, godine od 15. do 19. bile su mu predivne. Najgore su mu bile smrti dva brata i majke. To su, kaže, trenuci koji bole i ostavljaju trag.