GLADIJATORI IZ RIMA NE BOJE SE FARAONA

Gotovo nezamislivo na početku sezone. Toliko nezamislivo da mnoge kladionice nisu taj par ni stavile u ponudu. A da ste slučajno zalutali u neku kladionicu koja je to imala i stavili koju kunu, danas biste bili bogati. Anfield je utvrda. Ako postoji stadion gdje se protivnicima klecaju noge, onda je to Liverpoolov. Od 17 polufinala igrana na Anfieldu, Liverpool je pobijedio u 13, tri su završila remijem, a izgubili su samo jednom, 1971. od Leedsa u Kupu velesajamskih gradova. Anfield je nemilosrdan, no, ima recepata i za takve stadione. Liverpool i Roma igrali su finale Kupa prvaka 1984., a rimski stadion djelovao je zastrašujuće, protivnici bi već u tunelu bili smrznuti od straha. - Bili smo ukočeni od straha i to sam vidio na suigračima - prisjetio se David Hodgson, scene iz tunela. - Odjednom, počeo sam pjevati tadašnji hit od Chrisa Reae ‘I Don’t Know What It Is But I Love It’. Za mnom su počeli pjevati svi igrači, cijela momčad. Svi igrači Rome bili su pored nas, Tonino Cerezo, Conti, Falcao... Gledali su nas u čudu i shvatili da se mi ne bojimo. Izašli smo i osvojili naslov - kaže Hodgson. I upravo svi engleski i talijanski mediji u analizama što će presuditi izdvajaju dvije stvari - Anfield i Salaha. Za prvo, riješenje im je ponudio Hodgson. Za drugo, Eusebio Di Francesco. - Pripremao sam momčad za njega dok je igrao u Italiji, znamo ga u dušu, igrači i ja - kaže Di Francesco. (dm)