‘Da mi je jedna slika na kojoj smo tata i ja’
SILNA TUGA Maja Čulumović (42) skupila je snage i s novinarima 24sata nakon 15 godina došla u Vukovar. Nježnim zagrljajem tješio ju je sin Domagoj (12)
Dok nijemo stoji kraj bijelog križa podignutog u spomen svim ubijenim Vukovarcima u vukovarskom naselju Lužac, Maji Čulumović (42) suze teku niz lice. Nježnim, dječjim i iskrenim zagrljajem tješi je sin Domagoj (12) koji s ponosom nosi ime svog djeda kojeg nije stigao upoznati. Na poziv novinara 24sata, Maja je skupila hrabrost i u Vukovaru obišla kuću u kojoj je provela djetinjstvo i iz koje je ponijela samo lijepe uspomene na svog oca Domagoja Kvesića. - Tatu sam posljednji puta vidjela u kolovozu 1991. godine kada nas je pratio na kolodvor. Na biciklu je vozio naše stvari i nekako se u zraku slutilo da je to naš posljednji susret. Pamtim njegov čvrst zagrljaj, suze u očima i njegove riječi: Čuvaj se - prisjeća se Maja posljednjeg susreta s ocem, dok uz sebe nježno privija sina. napusti. Kao 16-godišnjakinja napustila je i obućarsku srednju školu te s deset godina starijim bratom Tihomirom i majkom Ivom krenula u Hercegovinu, na sigurno. Njezin otac nije želio napustiti Vukovar. U njemu je u naselju Lužac sretno živio sa suprugom Ivom i dvoje djece. Oboje su radili u Borovu i podizali djecu. Nitko od njihovih susjeda pravoslavaca nije pokazivao da će biti rata. Družili su se i pomagali jedni drugima. - Toga dana kada nas je ispraćao rekao mi je neka idem s djecom, a da će on ostati. Ponavljao je da nikome ništa nije napravio te da će doći za nama ako bude gore. S nekoliko susjeda bio je u jednoj kući u našem kvartu i kada su čuli da su Arkanovci ušli u ulicu, svatko je otišao na svoju stranu. Svi su nađeni, a mog muža nema do danas- kroz suze govori Iva. Sve ove godine pokušava složiti mozaik što se s njezinim mužem događalo posljednjih dana prije pada grada. Zausti, no na spomen suprugovog imena.suze joj obliju lice. Ali zato Maja o svom ocu priča sa silnim ponosom i ljubavi u glasu. Bila je tatina mezimica i sve što je vezano uz njezinog tatu obavijeno je silinom ljubavi. - Nestanak oca jako me obilježio. I zdravstveno, i emotivno. U njemu sam imala najboljeg prijatelja i bio mi je sve na svijetu. Mogla sam mu reći sve tajne bez straha da će me osuditi. Bio je čovjek koji nikada nije podigao glas, davao je toliko ljubavi iz koje možeš samo učiti.