OJI SE MORA GULITI IO I VIŠE NIJE MLAD

VEDE DO 80.000 TONA KRUMPIRA. TO JE OKO 70 POSTO UKUPNE HRVATSKE PROIZVODNJE

krajem svibnja ili početkom lipnja. Prvo iz Dalmacije i Istre, a tjedan dana poslije međimurski. Krumpir se može uzgajati i u staklenicima, ali troškovi su veliki i proizvodnja je neisplativa. Prema vremenu uzgoja, tri su skupine krumpira, objašnjava Mesarić. - Rani se uzgaja za mladi krumpir, srednji za jesenski koji se skladišti, a kasnom krumpiru treba do 130 dana vegetacije pa nije pogodan za proizvodnju u Hrvatskoj. U lipnju i srpnju su temperature u hladu do 37 stupnjeva, na polju i 46 i to krumpir ne može podnijeti - kaže Mesarić. Upozorava i na nered na tržnicama gdje proizvode deklariraju kao domaće, a kod nekih se analizom dokazalo da su uvezeni. Savjetuje i da kupci provjeravaju deklaracije u velikim trgovačkim centrima. - Najbolje je kupovati domaće proizvode s oznakom HASAP jer su kontrolirani - kaže. OPG Mesarić sav proizvedeni krumpir prodaje uglavnom van i to u Mađarsku i Sloveniju, a tek dio na domaće tržište. Obično, kaže, Mesarić, Mađarima ponestaje vlastiti krumpir već negdje u rujnu pa ga onda uvoze iz njegove proizvodnje. Obitelj Mesarić inače obrađuje 100 hektara zemljišta, te osim krumpira sade i tikve, pšenicu i uljarice. Na tržnici Trešnjevka u Zagrebu u petak su nudili mladi krumpir iz Cipra, te iz Dalmacije, Zadra te Fažane. Na jednom štandu imali su dvije sorte mladog krumpira po 10 kuna iz plastenika u blizini Vrbovca.