Malo sunca, malo kiše - vrijeme kao naručeno za vrtlare jer potiče bujanje vegetacije. Nezadovoljni su jedino oni koji moraju češće kositi travu.

S druge strane, zaljubljenici u prirodno vrtlarstvo već su sigurno shvatili da je travnjake bolje izbjegavati, osim ako ne služe tome da po njemu trče djeca. Iako, čak ni nju više toliko ne zanimaju igre koje su veselile moje vršnjake - kao da su postala mnogo ozbiljnija i već od najranije dobi počinju razmišljati o tome kako promijeniti svijet tako da u njemu bude ljepše živjeti. Ima tu svakakvih ideja, od ukidanja škole do kraćeg radnog vremena za roditelje, no ponekad razmišljaju čak i o tome kako spasiti planet od zagađenja, zaštititi izumiruće životinjske vrste i stvoriti raj na Zemlji. Mnogi od tih pametnih mališana ne staju samo na takvim razmišljanjima, nego ih i primjenjuju u praksi - marljivo recikliraju, sudjeluju u školskim ekogrupama ili crtaju projekte za samodostatne kokošinjce. Od svega toga, moja je generacija jedino sadila grah - stavili bismo jednu sjemenku s malo zemlje u čašicu za jogurt, redovito je zalijevali, gledali kako raste i za to dobivali ocjene. Danas bi klincima vjerojatno bilo zanimljivije grah posijati u pravu zemlju, njegovati ga dok ne stvori zdrava zrna, posušiti ih i prodavati preko društvenih mreža. Kako god, idealno je vrijeme za sijanje graha - visokog, niskog, zrnaša i mahunara. Ako ga ne prskate, i komušine možete sačuvati za čaj.