Ideja je bila, uz suvremeno uređene i dobro opremljene apartmane namijenjene kratkoročnom najmu, ponuditi doživljaj koji nije nužno vezan uz lokalne znamenitosti i/ili gastro ponudu.

Prostor je prije svega namijenjen ljubiteljima glazbe, mirisa gramofonskih ploča i dugih razgovora, ali i svima onima koji naprosto traže ugodan, praktičan smještaj u autentičnom zagrebačkom susjedstvu, otkriva Boris Pleša. Cilj im je zadovoljiti strastvenog obožavatelja benda, ali i da se svaki gost osjeća kao kod kuće. - Nismo željeli zbuniti ili stvoriti nelagodu gostima koji ne poznaju njihovu glazbu i vizuale koji prate zadanu temu. To je bio dosta zahtjevan zadatak i njemu smo posvetili mnogo pažnje priča nam Boris. No zadatak je na kraju ispao i više nego uspješan jer su maksimalno izbjegli klišeje i stvorili interijer u kojem glazbena ikonografija ima veliku ulogu, ali s druge strane ne zagušuje prostor. - Većina elemenata na zidovima i policama suptilne su ili direktne aluzije na ikonografiju benda ili omotnice albuma, ali istodobno ih je moguće interpretirati i kao ukrase koje možete kupiti u najbližem gift shopu - otkriva. Sve predmete skupljali su godinama, ali najponosniji su na središnje mjesto i detalj koji je lako uočiti. - Središnje mjesto zauzima Mr. Screen, replika okruglog projekcijskog platna koje Pink Floyd koristi na svojim koncertima od ranih sedamdesetih i zaštitni znak njihovih nastupa uživo. Njega smo, uz pomoć prijatelja, izradili sami. Nasuprot njemu postavljen je projektor iz kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća koji je istovjetan onome kojim su Pink Floyd započeli svoje avangardne nastupe, povezujući glazbu i projekcije, čime su otvorili put onome što se danas smatra standardom kad su nastupi velikih bendova u pitanju. I mnogo drugih ukrasa i igračaka smo izradili sami ili ih kupili te preinačili kako bi pratili zadani narativ - ispričao nam je Boris Pleša koji dodaje kako je adaptacija cijelog prostora bila velik pothvat za njega i suprugu. - Adaptacija bilo kojeg prostora veliki je izazov, a ako je izvodite u objektu iz tridesetih godina prošlog stoljeća izazov je još i veći. Cijeli proces trajao je šest mjeseci. Velika podrška bili su nam obitelj i mnogo dragih ljudi koji su pomagali, svaki na svoj način - prisjeća se. Za njih je ovo tek početak jedne životne avanture jer stalno planiraju male projekte koji ih vesele i pokreću. - Već osmišljavamo pitanja za pub kviz na zadanu temu. Floyd Room je zamišljen kao privatni smještaj, ali isto tako i kao mjesto susreta te u tom smislu namjeravamo nastaviti naš rad. Poveznica u ovoj priči je ljubav prema glazbi, ali mislimo da je model djelovanja primjenjiv i u drugim sferama poručuje Boris.