ROJEKTOM FIZIČARIMA ZADAO GLAVOBOLJE

daljnji proces. Zvučna pumpa usisava morsku vodu te e raspršuje u količini, intenzitetu i vremenskom prostoru koji diktira zvuk. Naravno, skulptura koja predstavlja Rijeku razlikovat će se od skulpture za neki drugi grad jer je zvuk taj koji diktira njezin izgled, a svaki grad ima drugačiju atmosferu. - Odabrali smo lukobran Molo Longo jer je to prelijepa lokacija za ovakav projekt. Planiramo i postaviti mikser za zvuk pa će i ljudi moći sudjelovati u cijelom doživljaju - priča nam Andrej Škedel u jednom dahu i odmah nastavlja: - Drugačije je kad ljudima dopustiš da i oni svojim rukama pridonesu cijelom projektu. To će biti skulptura koja živi. Uz dobro održavanje može trajati vječno, a s godinama nakupljanja soli može nastati potpuno različita instalacija od prvotno zamišljene. Teško je reći točan broj ljudi koji radi na projektu, a kad projekt dođe do izvedbenog dijela, bit će još i teže. Održavanje im predstavlja možda i najveći problem, ali uz česta pročišćavanja sustava, ispiranja kako sol ne bi “nagrizla” grijače te slojne premaze koji će štititi od raspadanja, skulpturi se predviđa svijetla budućnost. Na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci kontroliraju utjecaj zvuka na materijale, a uz pomoć elektroničkog mikroskopa, koji stoji oko dva milijuna eura, mogu vidjeti i najmanje utjecaje zvuka. Krajem srpnja predstavit će spoj svih sakupljenih materijala na multimedijalnome međunarodnom umjetničkom festivalu “Sailor”. Osim zvučnog vala, odnosno vibracije gradova, prezentirat će i sam projekt te sve želje koje planiraju ostvariti u budućnosti. Nadaju se kako će svoj zvučni karburator uspjeti pokazati široj javnosti u sklopu projekta Europska prijestolnica kulture koji će se 2020. godine odvijati u Rijeci. Svi ti skupi instrumenti, uključujući i bazen, financirani su od strane Europskog fonda za regionalni razvoj. - U ovo sam uložio previše svojeg vremena i ne planiram odustati dok sve ne realiziram kaže nam za kraj Mrle.