DJEVOJKA SA SELA NAM JE SLUČAJNO POSTALA HIMNA
Igrači su se 1994. upoznavali po aerodromima i postali su klapa, kaže Ivanković Severininu kasetu su slušali kad god bi išli na utakmicu...
VARAŽDIN - Već 20 godina prošlo je od tog čudesnog uspjeha. Tad nismo bili ni svjesni što smo postigli i koliko još i danas znači taj uspjeh. Više od 40 posto ljudi u svijetu tek tad je preko naših velemajstora saznalo za Hrvatsku. S druge strane, ljudima u domovini, koji su prošli kroz patnje, razaranja i rat, pružili smo izrazito zadovoljstvo, kaže nam Branko Ivanković, koji je na SP-u u Francuskoj 1998. godine bio pomoćnik Ćiri Blaževiću u pohodu na broncu. Ivanković je uz Ćiru bio sedam godina. Istaknuo je kako su se brončani stvarali četiri godine. - Kad smo pobijedili Španjolce 2-0 u Valenciji 1994. godine, osjetili smo da imamo potencijal za velike stvari. Upoznavali smo se u hotelu i na aerodromima te su na kraju svi igrači postali istinski prijatelji koji su se držali se za jedan štap nošeni nacionalnim nabojem - dodao je Ivanković. Nahvalio je ljudske kvalitete tadašnjih reprezentativaca, koji su u ono vrijeme igrali u najboljim europskim klubovima, kao što su Real, Betis, Milan, Parma... - Prije svega, to su fantastični ljudi koji su u ono vrijeme bili istinske svjetske zvijezde. Nije bilo potrebe za njihovom kontrolom. Dobili su poštovanje medija i stručnog stožera za sve ono što su napravili. Moram reći da nikad nije bilo međusobnih incidenata između igrača, a ni igrača i stručnog stožera. Znak je to međusobnog poštovanja i stvarno je privilegija što sam i ja bio dio svega toga - naglasio je varaždinski nogometni strateg koji je u svojoj karijeri vodio Iran na SP 2006. godine. Branko Ivanković je opisao i atmosferu u stožeru te godine i kako je svojevrsna himna “Vatrenih” tad postala Severinin hit “Djevojka sa sela”. - Interesantan je bio slučaj s pjesmom ‘Djevojka sa sela’. Stalno smo je vrtjeli na kaseti kad smo dolazili na utakmice kao simbol praznovjernosti. U toj zezanciji je na kraju postala himna - rekao je kroz osmijeh Ivanković.
Što se zabrana tiče u ono vrijeme, Ivanković priča da su se tadašnji reprezentativci ponašali maksimalno profesionalno. - Igrači su navečer poslije večere smjeli popiti čašu vina ili pive i nikad nisu to zloupotrebljavali. Postoje različita razmišljanja kad govorimo o cigaretama i mobitelima. Nekad su igrači kartali, a danas su na mobitelu. Ne možeš im zabraniti mobitele i društvene mreže, no važno je da to nije previše. Također,
Nisam pristalica da se igrači tijekom prvenstva susreću s boljim polovicama, to prijeđe u anarhiju
ni cigarete im ne možeš zabraniti, no u zajedničkim okupljanjima i na javnim mjestima to svojim igračima branim. Osobno nisam pristalica da se igrači susreću sa suprugama ili curama, jer to često prijeđe u anarhiju. Remeti se koncentracija, no vjerujem da tih mjesec dana igrači mogu izdržati bez svojih boljih polovica - jasan je Ivanković, koji je probao komparirati Blaževićevu Hrvatsku i Dalićevu reprezentaciju. - To nije moguće uspoređivati jer je ipak riječ o vremenskom odmaku od 20 godina. Danas imamo vrhunske igrače koji osvajaju europske trofeje. Naravno, i tad smo ih imali, no prije je ipak bilo više šarma i atraktivnosti u nogometnoj igri - istaknuo je trener Persepolisa, koji je u posljednje dvije godine osvojio naslov državnog prvaka Irana te ove sezone stigao do četvrtfinala azijske Lige prvaka. Prvi susret Dalićevi izabranici igraju s Nigerijom 16. lipnja, slijedi susret protiv Argentine 21. lipnja, a posljednji protiv Islanda 26. lipnja. - Svi govorimo kroz prizmu emocija. Svi smo navijači. Imamo kvalitetu da prođemo skupinu i sa svakom reprezentacijom možemo igrati ravnopravno. Mnogo detalja će odlučiti. Prva utakmica je ključna jer ona određuje daljnja planiranja - dodao je Ivanković. Ivanković je, osim u Francuskoj 1998. godine, bio i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine kao izbornik Irana. - Imao sam privilegiju da vidim koji su standardi u reprezentaciji. Vidio sam što je to razina kvalitete najvećih svjetskih igrača i na koji način s njima komunicirati. Upoznao sam metodiku rada u reprezentaciji i to mi je mnogo olakšalo kasnije - zaključio je Branko Ivanković.