Ometna’ ljubav nina i Nigerijke
ON ŠTO JE HRVAT OTPUTOVAO U AFRIKU POGLEDATI NEKE IGRAČE. DANAS IMAJU I SINČIĆA...
Joško i Judith proveli su nekoliko dana skupa, a onda ju je on po povratku u Split pozvao da dođe u goste. - Prihvatila sam poziv, proveli smo u Splitu Božić i novogodišnje praznike, i shvatili da želimo živjeti zajedno. Nedugo nakon mog povratka u Nigeriju Joško je opet došao, zaprosio me, vjenčali smo se, a prije mjesec i pol dana rodio nam se Josip. Obitelj Buzov sada živi u Splitu, a u srcu Dalmacije će i gledati utakmicu Hrvatske i Nigerije. I navijati. Uglavnom za Hrvatsku, ali teško da će ljepša polovica bračnog para ostati ravnodušna na dobre poteze svojih... - Bilo bi sebično od mene da navijam samo za Nigeriju, zbog supruga i sina ću ipak imati podijeljene osjećaje i dijelom navijati i za Hrvatsku. Iskreno, bilo bi najbolje da ostane neodlučeno te da na koncu obje reprezentacije prođu u drugi krug - kaže Judith, koja se ne razumije previše u nogomet, ali ga zbog supruga sve više prati. Ni o reprezentaciji Nigerije ne zna puno. - Od hrvatskih igrača znam za Modrića, Rakitića, Perišića..., a od nigerijskih golmana Ikechukwua, zatim Obi Mikela, Mosesa... Nigerija je dobra reprezentacija, samo su u obrani previše mladi i neiskusni, to im je najveći problem. Lopta se u tom dijelu Afrike, kao i u većini toga kontinenta, uzima u ruke već od djetinjstva. - Nogomet je u mojoj zemlji jako popularan, djeca ga od malih nogu igraju po ulicama, i ako imaju sreće da iz zapaze scouti, odlaze u klubove, ili čak u inozemstvo - kaže Judith, koja od nigerijskih nogometaša najviše cijeni J.J. Okochu. I s njim ima nešto zajedničko. - On je rodom iz mog grada Enugua, tamo je i danas velika zvijezda i puno pomaže ljudima. Imao je i jako popularni noćni klub koji se zvao “10” po broju koji je nosio na dresu. Judith se pomalo navikava na život u Hrvatskoj, kaže kako joj se jako sviđa Split i okolica. - Često stavljam fotografije Splita i okolice na društvene mreže, i moji prijatelji iz Nigerije oduševljeni su ljepotama. Grad, more i priroda jako su lijepi, ali ljudi nisu baš tako otvoreni i srdačni kao u Nigeriji, gdje lakše prihvaćaju strance. Ovdje su ljudi više konzervativni. No to je samo moj osjećaj, vjerojatno će se i to promijeniti za koju godinu. Hrana joj se također sviđa, ali ne baš sva jela. Malo-pomalo, valjda će i ona tradicionalna dobro sjesti na želudac. - Navikavam se na okuse, blitvu recimo ne volim, ali obožavam ribu i “ševapi”, je li se tako zovu upitala je muža. - Ćevapi, ćevapčići - uskočio je u pomoć Joško, koji obožava nigerijske specijalitete, pogotovo salate... S ćevapima se brzo sprijateljila, ali trebat će nešto više vremena da ovlada vjerojatno najtežim elementom pri navikavanju na život u Hrvatskoj... - Uh, hrvatski je jako težak. Kod nas u Nigeriji ima preko 200 etničkih skupina i svi govore različitim jezicima koje je teško razumjeti, a možete zamisliti kako mi je s hrvatskim... Ali naučila sam neke riječi, moram se potruditi što više naučiti dok Josip ne počne govoriti jer želim s njim govoriti na hrvatskom zaključuje Judith Buzov.