GORJELI DA NAS NISU PROBUDILI

U ZADNJI ČAS Mario Amić iz Starog Brestovca kod Požege i supruga u trenutku izbijanja požara bili su u kući. Uspjeli su pobjeći NA. SVAKA POMOĆ BIT ĆE IM DOBRODOŠLA KAKO BI SE OPORAVILI OD KATASTROFE

Supruga je ostala gledati televiziju, a ja sam već počeo spavati kada je uletjela u sobu i viknula “vatra, vatra”. Nju su povicima probudili susjedi. U prvi mah ništa nisam shvatio jer nigdje nisam vidio plamen. Upitao sam je kakva vatra, gdje? Rekla mi je na katu. Onda se čulo pucketanje. Zgrabio sam je za ruku i izletjeli smo, kaže nam Mario Amić (22). Kad je pogledao gore sve je već bilo u plamenu, a susjedi su im vikali da bježe što dalje od kuće. - Sve je počelo pucati i lomiti se. Crjepovi su eksplodirali i padali, a vatra se sve više i više razbuktavala. Netko od susjeda pozvao je vatrogasce. Morali smo se skloniti kod susjeda ispod terase odakle smo gledali kako naša obiteljska kuća gori. Pozvao sam oca, koji s majkom radi na moru i rekao mu što se događa. Pitao me da li je nekome nešto bilo, možemo li ugasiti vatru i rekao da se, ako ne možemo, maknemo, neka gori…- rekao je Mario Amić. I njegov brat Nenad, koji živi u obližnjem Nurkovcu, u subotu je obilazio zgarište. – Moj otac i svi mi smo se teško napatili kako bi izgradili kuću. Ovdje sam došao s četiri godine, a sada imam 29 i kuća još nije završena. Gornje prostorije bile su pune stvari, kako novih tako i starina koje je otac sakupljao. Tu su i novi radijatori i perilice suđa koje je kupio i planirao ugraditi, a sada je sve to hrpa izgorjelog željeza. Bili su neki ljudi i rekli nam da se ne bi trebali zadržavati na gornjem katu, jer su svi potporni zidovi oštećeni dok je krov u potpunosti izgorio - rekao je Nenad Amić.