Ja sam odgovorna osoba aerokluba, ujedno sam graditelj aviona i zadužen sam za njegovo održavanje. Ja sam svoj mehaničar, kroz smijeh kaže Ivandić.

Legendarni vojni pilot Ivandić poznat je po tome što je 1992. godine s Ivanom Selakom s MiG-ovima 21 prebjegao u Hrvatsku. Što se tiče osnivanja aerokluba, Ivandić kaže da je tako lakše napraviti avion. - S kolegama sam osnovao aeroklub kao udrugu jer je puno jednostavnije napraviti samogradnju i prijaviti Agenciji za civilno zrakoplovstvo nego kad se to radi individualno - rekao je Ivandić. se nalazio u jednoj kutiji, a u drugoj, koja je ustvari bila sanduk 4,5 metra dugačak, jedan metar širok i metar visok, bio je cijeli ostatak aviona, rastavljen do najsitnijih detalja - kazao je Ivandić. Nakon što je avion dopremljen u Hrvatsku, Ivandić je podnio zahtjev za amatersku gradnju Agenciji za civilno zrakoplovstvo, a nakon završetka registrirao ga je kao amaterski građen zrakoplov. - Dobio sam upute za gradnju i krenuo ga sastavljati po njima - kaže Ivandić, koji inače prije ovog aviona nije imao nikakvog iskustva u gradnji aviona, no profesionalno iskustvo pilota borbenog aviona mu je zasigurno pomoglo. Najmanji detalj aviona morao je biti ugrađen po uputama. Tijekom gradnje aviona nadzirali su ga kontrolor gradnje i zrakoplovni stručnjak preporučeni od Agencije za civilno zrakoplovstvo. Njihova zadaća bila je potvrditi da su sve komponente na zrakoplovu ugrađene u skladu s uputama. Izgradnju je počeo s krilima, repnim površinama, zatim trupom. Nakon toga je ugrađen stajni trap, ugrađeni su instrumenti i ostali uređaji. Zatim je ugrađen motor, tapecirana je kabina i obojen je u crveno. Kabina je prilično prostrana te u nju bez problema stane dvoje ljudi, a iza sjedala je prostor koji prima 20 kilograma prtljage. Za razliku od ovakvih aviona, koji pretežito imaju ploču s instrumentima crne ili sive boje, Ivandićev Savannah ima zelenu boju, koja prema psihologiji djeluje smirujuće, a i podsjeća na boju u kabini MiG-a 21. Avion ima i dvije ugrađene pilotske palice te dvije ručice kojima se kontrolira snaga motora. Sam avion je dugačak 6,60 metara a visok je 2,58 metara. Raspon krila je 9 metara, a ima kapacitet spremnika goriva od 78 litara. Motor koji pokreće ovaj avion, koji je prazan težak 286 kilograma, je Rotax od 100 konjskih snaga. Najveća brzina mu je 198 kilometara na sat, a najveća dopuštena 239 kilometara na sat. Gradnja aviona je počela u rujnu 2011. godine, a prvi let je imao u svibnju 2012. - Trebalo mi je 440 radnih sati te sam kroz devet mjeseci završio sklapanje i probne letove aviona. Moja kći mi je pomagala kod gradnje i to joj je bila dobra praksa jer je završila Zrakoplovnu tehničku školu ‘Rudolf Perešin’ u Velikoj Gorici, a nakon toga je završila na Veleučilištu u Velikoj Gorici studij Održavanje zrakoplova. Također njezini školski kolege su pomagali tijekom gradnje kaže Ivandić. Avion je izuzetno ugodan i siguran za letenje. - Osjećaj u letu je odličan, a razlika npr. od MiG-a je, naravno, u brzini i visini leta. Naprezanje pilota daleko je manje. Kad sam letio u MiG-u 21, uvijek je postojala zadaća koju treba izvršiti u letu i nisam često imao priliku letjeti panoramski, kao što sad letim ovim avionom. Imam prijatelje koji nikad nisu letjeli pa ih odvedem na let. Ovaj avion je za guštati u zraku - kaže Ivandić te dodaje da je redovit gost na aeromitinzima u Hrvatskoj na koje se rado odazove.